"Zbrkanih li snova!" – rekoše oni – "mi snove ne znamo tumačiti." (44) I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i reče: "Ja ću vam protumačiti san, samo me pošaljite!" (45) "Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih – pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali." (46) "Sijaćete sedam godina uzastopno" – reče – "pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, (47) jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. (48) Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti." (49) I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale – Vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'" (50) "Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?" – upita vladar. – "Bože sačuvaj!" – rekoše one – "mi o njemu ništa ružno ne znamo!" – "Sad će istina na vidjelo izaći" – reče upravnikova žena – "ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao. (51) Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne dâ da se ostvare lukavstva podmuklih. (52)