Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili (16) i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog; (17) a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva. (18) A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste, (19) i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite. (20) I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. (21) Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati. (22) I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni, (23) i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći, (24) a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna. (25) Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog, (26) a još prije smo stvorili džine od vatre užarene. (27) I kad Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog, (28) i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!" (29) svi meleki su se, zajedno, poklonili, (30) osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti. (31)