Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. (84) I on pođe. (85) Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne" – rekosmo Mi – "ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?" (86) "Onoga ko ostane mnogobožac" – reče – "kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. (87) A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti." (88) I on opet pođe. (89) I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni. (90) I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. (91) I on pođe. (92) Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. (93) "O Zulkarnejne" – rekoše oni – "Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi." (94) "Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao" – reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. (95) Donesite mi velike komade gvožđa!" I kad on izravna dvije strane brda, reče: "Pūšite!" A kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem." (96) I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su ga mogli prokopati. (97)