I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali. (39) Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti. (40) Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. (41) Kada je rekao ocu svome: "O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti? (42) O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti; (43) o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan; (44) o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug" – (45) otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!" (46) "Mir tebi!" – reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (47) I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome." (48) I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo (49) i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani. (50) I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (51)