Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše, (52) i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna. (53) I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik, (54) i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan. (55) I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik, (56) i Mi smo ga na visoko mjesto digli. (57) To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. (58) A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; (59) ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući, (60) u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti – (61) u njima prazne besjede neće slušati, već samo: "Mir!" i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti. (62) Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio. (63) "Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i prošlost našu i ono što je između toga" – govoriće. Gospodar tvoj ne zaboravlja. (64)