Al-Anbiyaa

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to. (1) I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju (2) srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?" (3) "Gospodar moj zna" – reče on – "šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!" (4) Oni, čak, govore: "To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!" (5) Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati? (6) I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi! (7) Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili. (8) Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali. (9) Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite? (10)