I porazbija ih
on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. (58) "Ko
uradi ovo sa bogovima našim" – povikaše oni – "zaista je
nasilnik!" (59) "Čuli smo jednog momka kako
ih huli" – rekoše – "ime mu je Ibrahim." (60)
"Dovedite ga da ga ljudi vide" – rekoše – "da
posvjedoče." (61) "Jesi li ti uradio ovo s bogovima
našim, o Ibrahime?" – upitaše. (62) "To je
učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" –
reče on. (63) I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
(64) Zatim glave oboriše i rekoše:
"Ta ti znaš da ovi ne govore!" (65) "Pa
zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni
koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" – upita
on. (66) "Teško vama i onima kojima
se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne
opametite?" – (67) "Spalite ga i
bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!"
– povikaše. (68) "O
vatro" – rekosmo Mi – "postani hladna, i spas Ibrahimu!" (69) I oni mu
htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi
onemogućismo (70) i spasismo i njega i