huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati, (102) neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" – (103) onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti. (104) Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti. (105) U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali, (106) a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (107) Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!" (108) I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti; (109) On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete, (110) a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme." (111) "Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!" – reče on – "a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite." (112)