nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje – (43) i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (44) Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim (45) faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni. (46) "Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?" – govorili su, (47) i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili. (48) Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli. (49) I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili. (50) "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite! (51) Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!" (52) A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda, (53) zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme! (54) Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo, (55) da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju. (56) Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, (57) i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, (58) i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, (59)