"Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?" (105) "Gospodaru naš" – reći će – "naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali. (106) Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili." (107) "Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!" – reći će On. (108) "Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' – (109) vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali. (110) Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli. (111) A koliko ste godina na Zemlji proveli?" – upitaće On. (112) "Proveli smo dan ili samo dio dana" – odgovoriće – "pitaj one koji su brojali." (113) "Pa da, kratko ste proveli" – reći će On – "da ste samo znali! (114) Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?" (115) I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog! (116) A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići. (117) I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!" (118)