"Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče – (20) "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio. (21) A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?" (22) "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon. (23) "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on. (24) "Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon. (25) "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa. (26) "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon. (27) "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa. (28) A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!" (29) "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on. (30) "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon. (31) I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava, (32) a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela. (33) "Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon – (34) "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?" (35) "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju, (36) sve čarobnjake vješte će ti dovesti." (37) I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše, (38) a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti (39)