I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. (160) Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite? (161) Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, (162) zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! (163) Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. (164) Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, (165) a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" – (166) rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan." (167) "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on; (168) "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!" (169) I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve, (170) osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, (171) a zatim smo ostale uništili (172) spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili! (173) To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, (174) a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. (175) I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike. (176) Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite? (177) Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, (178) zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! (179) Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. (180) Pravo mjerite na litru i ne zakidajte (181) a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, (182) i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite, (183)