A Semudu smo poslali brata njihova Saliha
da se klanjaju jedino Allahu – a oni se
podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. (45) "O
narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas
stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne
tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" (46) "Mi
smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji
je stavljen u iskušenje." (47) U gradu je
bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile. (48)
"Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da
ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a
onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali
pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" (49) I
smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, (50) pa pogledaj
kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i
narod njihov, (51) eno kuća njihovih, puste su zbog
nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna – (52) a spasili smo
one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. (53) I