I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili; (28) samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli. (29) O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali. (30) Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije, (31) a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni. (32) Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu; (33) Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru – (34) da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni? (35) Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju! (36) I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku. (37) I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg. (38) I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut. (39) Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove. (40)