i samo potomke njegove u životu ostavili, (77) i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvali: (78) "Mir Nuhu od svjetova svih!" (79) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, (80) on je bio rob Naš, vjernik, (81) a ostale smo poslije potopili. (82) Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim, (83) kad je Gospodaru svome iskrena srca došao, (84) kad je ocu svome i narodu svome rekao: "Čemu se to vi klanjate? (85) Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? (86) I šta o Gospodaru svjetova mislite?" (87) I on baci pogled na zvijezde, (88) pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti!" – (89) i oni ga napustiše, uzmaknuvši, (90) a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete? (91) Šta vam je, što ne govorite?" – (92) i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući, (93) pa mu narod trkom dođe. (94) "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" – upita – (95) "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?" (96) "Pripremite za njega lomaču" – povikaše – "pa ga u vatru bacite!" (97) I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim. (98) "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" – reče – "On će me kuda treba uputiti. (99) Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" – (100) i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. (101) I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: "O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?" – "O oče moj" – reče – "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati." (102)