I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, (103) Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime, (104) ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – (105) to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" – (106) i kurbanom velikim ga iskupismo (107) i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: (108) "Nek je u miru Ibrahim!" (109) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, (110) a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, (111) i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, (112) i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih. (113) I Musau i Harunu smo milost ukazali, (114) pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili (115) i pomogli im da pobijede, (116) i Knjigu im jasnu dali (117) i obojicu na Pravi put uputili (118) i u naraštajima kasnijim im spomen sačuvali: (119) "Nek su u miru Musa i Harun!" (120) Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, (121) a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Naši, vjernici. (122) I Iljas je bio poslanik. (123) Kad on reče narodu svome: "Zar se ne bojite? (124) Što se Balu klanjate, a najljepšeg Stvoritelja ostavljate, (125) Allaha, Gospodara svoga i Gospodara vaših predaka drevnih?" – (126)