Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri! (27) Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima? (28) Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. (29) Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao! (30) Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali, (31) on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!" – i oni se izgubiše iz vida. (32) "Vratite mi ih!" – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima. (33) Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio. (34) "Gospodaru moj" – rekao je – "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!" (35) I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio – (36) i šejtani, sve graditelji i gnjurci, (37) i drugi u bukagije okovani. (38) "Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!" (39) On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište. (40) I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!" (41) "Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!" – (42)