Ash-Shura

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Hā Mīm (1) Ajīn Sīn Kāf. (2) Eto tako Allah Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe. (3) Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni! (4) Skoro da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A meleki veličaju i hvale Gospodara svoga i mole oprosta za one koji su za Zemlji. – Allah je, zaista, Taj koji prašta i koji je milostiv. (5) Allah motri na one koji, pored Njega, zaštitnike uzimaju, tebi nije prepušteno da o njima brigu vodiš. (6) Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur'an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem. (7) A da Allah hoće, učinio bi ih sve pravim vjernicima, ali, On u milost Svoju uvodi koga On hoće, a nevjernici nemaju ni zaštitnika ni pomagača. (8) Zar oni da druge, a ne Njega, za zaštitnike uzimaju, a Allah je jedini zaštitnik! On će uživiti umrle, samo je On kadar sve. (9) Ma u čemu se razilazili, treba presudu dati Allah. To vam je, eto, Allah, Gospodar moj – u Njega se ja uzdam i Njemu se obraćam – (10)