I Mi smo im dokaze pokazivali, sve jedan veći od drugog, i na muke smo ih stavljali ne bi li se dozvali. (48) "O ti čarobnjače!" – govorili su oni – "zamoli Gospodara svoga, u naše ime, na temelju tebi datog obećanja, mi ćemo, sigurno, Pravim putem poći!" (49) A čim bismo ih nevolje oslobodili, začas bi obavezu prekršili. (50) I faraon obznani narodu svome: "O narode moj" – reče on – "zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li? (51) I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti? (52) Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (53) I on zavede narod svoj, pa mu se pokori; oni su, doista, bili narod grješni. (54) A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo, (55) i učinismo ih primjerom i poukom narodima kasnijim. (56) A kad je narodu tvome kao primjer naveden sin Merjemin, odjednom su oni, zbog toga, zagalamili (57) i rekli: "Da li su bolji naši kumiri ili on?" A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi spor izazvali, jer su oni narod svađalački. (58) On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili, (59) a da hoćemo, mogli bismo neke od vas u meleke pretvoriti da vas oni na Zemlji naslijede; (60)