i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni, (19) i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete, (20) a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!" (21) I on pozva u pomoć Gospodara svoga: "Ovo je, doista, narod nevjernički!" – (22) "Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći (23) i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti." (24) I koliko ostaviše bašča i izvora, (25) i njiva zasijanih i dvorova divnih, (26) i zadovoljstava koja su u radosti provodili! – (27) tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili – (28) ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili, (29) a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili (30) od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili – (31) i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali, (32) i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali. (33) A ovi, doista, govore: (34) "Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni; (35) pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!" (36) Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili. (37) Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali. (38) Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna. (39)