Qaaf

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Kāf. Tako Mi Kur'ana slavnog, (1) oni se čude što im je došao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je čudna stvar: (2) zar kad pomremo i zemlja postanemo…? Nezamisliv je to povratak!" (3) Mi znamo šta će od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve čuva. (4) Oni, međutim, poriču Istinu koja im dolazi i smeteni su. (5) A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! (6) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje, (7) da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraća. (8) Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje (9) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, (10) kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predjel; takvo će biti i oživljenje. (11) Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud (12) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, (13) i stanovnici Ejke i narod Tubba'; svi su oni poslanike lažnim smatrali i kaznu Moju zaslužili. (14) Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju. (15)