Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva, (7) vi govorite nejednako, (8) od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti. (9) Neka prokleti budu lažljivci (10) koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni! (11) Oni pitaju: "Kada će Dan sudnji?" (12) Onoga Dana kada se u vatri budu pržili! (13) "Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!" (14) Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti, (15) primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili, (16) noću su malo spavali (17) i u praskozorje oprost od grijeha molili, (18) a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. (19) Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, (20) a i u vama samima – zar ne vidite? – (21) a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. (22) I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite! (23) Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim (24) kada mu oni uđoše i rekoše: "Mir vama!", i on reče: "Mir vama, ljudi neznani!" (25) I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele, (26) i primače im ga: "Zar nećete da jedete?" – upita, (27) osjetivši od njih u duši zebnju. "Ne boj se!" – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti. (28) I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (29) "Tako je odredio Gospodar tvoj" – rekoše oni – "On je Mudri i Sveznajući." (30)