i tada ćete vi, o zabludjeli, koji poričete oživljenje, (51) sigurno, s drveta Zekkum jesti, (52) i njime ćete trbuhe puniti, (53) pa zatim na to ključalu vodu piti, (54) poput kamila koje ne mogu žeđ ugasiti"; (55) to će na onome svijetu biti gošćenje njihovo! (56) Mi vas stvaramo – pa zašto ne povjerujete? (57) Kažite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete (58) vi oblik dajete ili Mi to činimo? (59) Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti, i niko nas ne može spriječiti (60) da likove vaše izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo. (61) Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zašto se ne urazumite? (62) Kažite vi Meni: šta biva sa onim što posijete? (63) Da li mu vi dajete snagu da niče, ili to Mi činimo? (64) Ako hoćemo možemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: (65) "Mi smo, doista, oštećeni, (66) čak smo svega lišeni!" (67) Kažite vi Meni: vodu koju pijete – (68) da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? (69) Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni? (70) Kažite vi Meni: vatru koju palite – (71) da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? (72) Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna onima koji konače; (73) zato hvali Gospodara svoga Veličanstvenog! (74) I kunem se časom kad se zvijezde gube – (75) a to je, da znate, zakletva velika, (76)