Na nos ćemo Mi njemu biljeg
utisnuti! (16) Mi smo ih na
kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju
stavili kad su se zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati (17) a nisu rekli:
"Ako Bog da!" (18) I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća (19) i ona osvanu
opustošena. (20) A u zoru oni su jedni druge dozivali: (21) "Poranite
u bašču svoju ako je mislite obrati!" (22) I oni
krenuše tiho razgovarajući: (23) "Neka
vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!"
(24) I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti, (25) a kad je
ugledaše, povikaše: "Mi smo zalutali; (26) ali ne, ne –
svega smo lišeni!" (27) Ponajbolji između njih reče:
"Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha
misliti!" (28) "Hvaljen neka je Gospodar
naš!" – rekoše – "mi smo, uistinu,
nepravedni bili!" (29) I onda počeše jedni druge
koriti. (30) "Teško nama!" – govorili su – "mi smo, zaista, obijesni bili; (31) Gospodar
naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se
nadamo naknadi!" (32) Eto takva je bila kazna, a na onome je svijetu, nek znaju, kazna još veća! (33) Za one koji
se budu bojali Allaha biće, zaista, dženneti uživanja u
Gospodara njihova – (34) zar ćemo muslimane sa nevjernicima izjednačiti?! (35) Šta vam
je, kako rasuđujete? (36) Imate li vi
Knjigu, pa u njoj čitate (37) da ćete
imati ono što vi izaberete? (38)