Abasa

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

On se namrštio i okrenuo (1) zato što je slijepac njemu prišao. (2) A šta ti znaš – možda on želi da se očisti, (3) ili pouči pa da mu pouka bude od koristi. (4) Onoga koji je bogat, (5) ti njega savjetuješ, (6) a ti nisi kriv ako on neće da vjeruje; (7) a onoga koji ti žureći prilazi (8) i strah osjeća, (9) ti se na njega ne osvrćeš. (10) Ne čini tako! Oni su pouka – (11) pa ko hoće, poučiće se – (12) na listovima su cijenjenim (13) uzvišenim, čistim, (14) u rukama pisārā (15) časnih, čestitih. (16) Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! (17) Od čega ga On stvara? (18) Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi, (19) i Pravi put mu dostupnim učini, (20) zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen, (21) i poslije će ga, kada On bude htio, oživiti. (22) Uistinu! On još nije ispunio ono što mu je On naredio! (23) Neka čovjek pogleda u hranu svoju; (24) Mi obilno kišu prolivamo, (25) zatim zemlju pukotinama rasijecamo (26) i činimo da iz nje žito izrasta (27) i grožđe i povrće, (28) i masline i palme, (29) i bašče guste, (30) i voće i pića, (31) na uživanje vama i stoci vašoj. (32) A kada dođe glas zaglušujući – (33) na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći (34) i od majke svoje i od oca svoga (35) i od drúge svoje i od sinova svojih – (36) toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti – (37) neka lica biće toga Dana blistava, (38) nasmijana, radosna, (39) a na nekim licima toga Dana biće prašina, (40) tama će ih prekrivati, (41) to će nevjernici – razvratnici biti. (42)