Al-Fajr

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Tako mi zore, (1) i deset noći, (2) i parnih i neparnih, (3) i noći kada nestaje – (4) zar to pametnom zakletva nije…? (5) Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, (6) sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima, (7) kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; (8) i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, (9) i faraonom, koji je šatore imao – (10) koji su na Zemlji zulum provodili (11) i poroke na njoj umnožili, (12) pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, (13) jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. (14) Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!" (15) A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!" (16) A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, (17) i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate, (18) a nasljedstvo pohlepno jedete (19) i bogatstvo pretjerano volite. (20) A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi (21) i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, (22) i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – (23)