i reći: "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!" (24) Tog Dana niko neće kao On mučiti, (25) i niko neće kao On u okove okivati! (26) A ti, o dušo smirena, (27) vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, (28) pa uđi među robove Moje, (29) i uđi u Džennet Moj! (30)

Al-Balad

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

Kunem se gradom ovim – (1) a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome – (2) i roditeljem i onim koga je rodio, (3) Mi čovjeka stvaramo da se trudi. (4) Misli li on da mu niko ništa ne može? (5) "Utrošio sam blago nebrojeno!" – reći će. (6) Zar misli da ga niko vidio nije? (7) Zar mu nismo dali oka dva (8) i jezik i usne dvije, (9) i dobro i zlo mu objasnili? (10) Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? – (11) A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? – (12) roba ropstva osloboditi, (13) ili, kad glad hara, nahraniti (14) siroče bliska roda, (15) ili ubogoga nevoljnika, (16) a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju; (17) oni će biti – sretnici! (18) A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici, (19) iznad njih će vatra zatvorena biti. (20)