Part
13
[12:53]
Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim
one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan
je."
[12:54]
I vladar reče: "Dovedite mi ga,
uzeću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče
mu:
"Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i pouzdan biti."
[12:55]
Postavi me” - reče - da vodim brigu o
stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan."
[12:56]
I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio
je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo
da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.
[12:57]
A nagrada na onome svijetu je bolja za one koji
vjeruju i koji se grijeha čuvaju.
[12:58]
I dođoše braća Jusufova i
uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.
[12:59]
I kad ih namiri hranom potrebnom, reče: "Dovedite mi svoga
brata koji je ostao s ocem vašim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da
goste ne može biti bolje primam.
[12:60]
Ako mi ga ne dovedete, nećete više od
mene hrane dobiti i ne dolazite mi!”
[12:61]
Pobrinućemo se da ga nekako od oca njegova
izmamimo, zaista ćemo tako postupiti - rekoše oni.
[12:62]
A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove
stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i
opet će se vratiti."*
[12:63]
I pošto se vratiše ocu svome,
rekoše: "O oče naš, više nam neće hranu davati.
Zato pošalji s nama brata našeg da bismo dobili hranu, a mi ćemo
ga zaista čuvati."
[12:64]
Zar da vam ga povjerim kao što sam prije
povjerio brata njegova? - reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar
i On je najmilostiviji!”
[12:65]
A kad otvoriše tovare svoje i
nađoše da su im vraćene stvari njihove, oni rekoše: "O oče naš,
šta možemo više poželjeti? Evo, vraćene su nam stvari
naše, i hranom ćemo čeljad na
[12:66]
Ja ga s vama neću poslati” - reče -
dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako
ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono
što smo utanačili!
[12:67]
O sinovi moji, - reče onda - "ne
ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od
onoga što vam Allah odredi; moć pripada jedino Njemu, ja se u Njega
uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!”
[12:68]
I kad uđoše onako kako im je otac
njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga
što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju
je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, z
[12:69]
I kad iziđoše pred Jusufa, on privi na
grudi brata svoga i reče; "Ja sam, doista, brat tvoj i ne
žalosti se zbog onoga što su oni uradili."
[12:70]
I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi
jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste,
doista, kradljivci!"
[12:71]
Oni im pristupiše i upitaše: "Šta
tražite?"
[12:72]
Tražimo vladarevu čašu -
odgovoriše. - "Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za
to jamčim!"
[12:73]
- Allaha nam"- rekoše oni - "vi
znate da mi nismo došli činiti nered na Zemlji, i mi nismo
kradljivci."
[12:74]
A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu? -
upitaše.
[12:75]
Kazna je onome u čijem se tovaru nađe
- sam on - odgovoriše. - "Eto tako mi kažnjavamo
kradljivce."
[12:76]
I on poče s vrećama njihovim, prije
vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga.
- Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije
mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao Alla
[12:77]
Ako je on ukrao- rekoše oni - "pa i
prije je brat njegov krao!” I Jusuf im ne reče ništa. "Vi ste u
gorem položaju" - pomisli u sebi - Allah dobro zna kako je bilo to o
čemu govorite.
[12:78]
O upravniče, - rekoše oni - "on
ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti
dobar čovjek."
[12:79]
Sačuvaj Bože, - reče - "da
uzmem nekog drugog do onoga u koga smo naš predmet našli! Tada bismo
zaista bili nepravedni!”
[12:80]
I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se
u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - reče najstariji
među njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa
upropastili. Neću napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne do
[12:81]
Vratite se ocu svome pa recite: O oče naš, sin
tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli
onoga što je bilo suđeno sačuvati.
[12:82]
Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s
kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!’
[12:83]
Nije tako - reče Jakub - "u
dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se neću jadati, nadam se
da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je."
[12:84]
I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo
moja!" - a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo
potišten.
[12:85]
Allaha nam, - rekoše oni - "ti toliko
spominješ Jusufa da ćeš teško oboljeti ili umrijeti!"
[12:86]
Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a
od Allaha znam ono što vi ne znate - reče on.
[12:87]
O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i
brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u
Allahovu milost.
[12:88]
I kad oni iziđoše pred Jusufa,
rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je
nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i
udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji m
[12:89]
A znate li - upita on - "šta ste s
Jusufom i bratom njegovim nepromišljeno uradili?"
[12:90]
A da ti nisi, uistinu, Jusuf? - povikaše
oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao;
ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće
dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra dje
[12:91]
Allaha nam, - rekoše oni - "Allah te
je nad nama uzvisio, mi smo doista zgriješili."
[12:92]
Ja vas sada neću koriti”, reče - Allah
će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!” -
[12:93]
Ovu košulju moju odnesite i na lice moga
oca je stavite, on će progledati, i svu čeljad svoju mi
dovedite!"
[12:94]
I kada karavana napusti Misir, otac njihov
reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam
pomatuhio."
[12:95]
Allaha nam, - rekoše oni - "ti i sada
kao i prije griješiš."
[12:96]
A kad glasonoša radosne vijesti dođe,
on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh -
reče - "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."
[12:97]
O oče naš, - rekoše oni -
"zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgriješili."
[12:98]
Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti -
odgovori on - "jer On prašta i On je milostiv."
[12:99]
I kad iziđoše pred Jusufa, on privi
roditelje svoje na grudi i reče: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da,
oslobođeni!"
[12:100]
I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni
mu svi se svi pokloniše,* pa on reče: "O oče moj, ovo
je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah
je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas i
[12:101]
Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i
naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si
Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i
pridruži me onima koji su dobri!"
[12:102]
Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi
objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su
onako lukavi bili.
[12:103]
A većina ljudi, ma koliko ti želio,
neće biti vjernici.
[12:104]
Ti od ovih ne tražiš nagradu za
Kur’an, on je samo opomena svim svjetovima.
[12:105]
A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji
pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreću!
[12:106]
Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge
Njemu smatra ravnim.
[12:107]
Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao
Allahova kazna, neće stići ili da ih čas suđeni neće
iznenaditi, a da oni to neće ni primijetiti?
[12:108]
Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne
dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu
nikoga ne smatram ravnim."
[12:109]
A Mi smo i prije tebe samo ljude slali,
građane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa
ne vide kako su skončali oni prije njih - a onaj svijet je doista bolji za
one koji se budu Allaha bojali - zar se nećete opam
[12:110]
I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i
pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi
im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi
mimoišla narod nevjernički!
[12:111]
U kazivanju o njima je pouka za one koji su
razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su
istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i
milost narodu koji vjeruje.
Ar-Ra‘d
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[13:1]
Elif Lam Mim Ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono
što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali većina ljudi
neće da vjeruje.
[13:2]
Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao,
i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potčinio, svako se kreće
do roka određenog; On upravlja svim i potanko izlaže dokaze da biste
se uvjerili da ćete pred Gospodara svoga sta
[13:3]
On je Zemlju ravnom učinio i na njoj
nepomične planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muško i
žensko, dao; On dan zastire noću. To su doista dokazi ljudima koji
razmišljaju.
[13:4]
Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima
graniče i bâšča ima lozom zasađenih, i njiva, i palmi sa
više izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih
činimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi l
[13:5]
A ako se čudiš, pa - čudo su
riječi njihove: "Zar ćemo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni
ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima biće
sindžiri i oni će stanovnici Džehennema
[13:6]
Oni traže od tebe prije kaznu nego milost,
a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu
njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kažnjava.
[13:7]
A oni koji ne vjeruju govore: "Zašto mu
Gospodar njegov ne pošalje čudo?" Tvoje je da opominješ, a
svaki narod je imao onoga ko ga je na Pravi put upućivao.
[13:8]
Allah zna šta svaka žena nosi i koliko
se materice stežu, a koliko se šire; u Njega sve ima mjeru;
[13:9]
On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je
Veličanstveni i Uzvišeni;
[13:10]
za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori
i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po
danu hodi.
[13:11]
Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza
njega - po Allahovu naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti
jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod
kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Nje
[13:12]
On vam pokazuje munju da se uplašite i
ponadate, i On stvara teške oblake.
[13:13]
I grmljavina veliča i hvali Njega, a i
meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara
njima koga hoće - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.
[13:14]
Samo se Njemu možete moliti! A oni kojima
se pored Njega mole - neće im se odazvati, kao što ni voda neće
stići u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje pruži; molitva
nevjernika je stvar izgubljena.
[13:15]
Allahu se pokorava sve što je na nebesima i
na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.
[13:16]
Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zašto ste
onda umjesto Njega kao zaštitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu
neku korist pribaviti niti od sebe kakavu štetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki sli
[13:17]
On spušta kišu s neba, pa rijeke teku
koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono
što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima
također otpatke, slične onima. - Tako Alla
[13:18]
Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada
najljepša, a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve što je na
Zemlji njihovo bilo, i još toliko, rado bi se time otkupili. Njih
čeka mučno polaganje računa; prebivalište
[13:19]
Zar je onaj koji zna da je istina ono što
ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo
razumom obdareni primaju:
[13:20]
oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne
krše obećanje;
[13:21]
i oni koji poštuju ono što je Allah
naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna
mučnog plaše;
[13:22]
i oni koji trpe da bi postigli naklonost
Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi
dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju - njih
čeka najljepše prebivalište,
[13:23]
edenski vrtovi u koje će ući oni i
roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov - oni koji su bili
čestiti - i meleki će im ulaziti na svaka vrata:
[13:24]
Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a
divno li je najljepše prebivalište!”
[13:25]
A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu,
iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio
da se poštuje, i čine nered na zemlji - njih čeka prokletstvo i
najgore prebivalište!
[13:26]
Kome hoće, Allah daje u obilju, i
uskraćuje. Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na
ovom svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje.
[13:27]
Nevjernici govore: "Zašto mu
Gospodar njegov ne pošalje čudo?" Reci: "Allah ostavlja u
zabludi onoga koga On hoće, a k Sebi upućuje onoga ko Mu se
pokajnički obraća,
[13:28]
one koji vjeruju i čija se srca, kad se
Allah spomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!
[13:29]
Onima koji vjeruju i čine dobra djela -
blago njima, njih čeka divno prebivalište!
[13:30]
I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili
i nestali drugi narodi, da im kazuješ ono što ti objavljujemo, jer
oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam
i Njemu se obraćam!"
[13:31]
Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula ili
zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju
vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi put uputio. A
nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili
[13:32]
I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam Ja
onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kažnjavao, a
kakva je samo bila kazna Moja!
[13:33]
Zar Allahu, koji nad svakim bdi, što god
uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: "Opišite
ih!" Zar vi hoćete da Njega učite, kao da On ne zna šta ima
na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate? Onima koji ne vjeruju čin
[13:34]
Oni će se u životu na ovome svijetu
mučiti, ali će patnja na onome svijetu, sigurno, teža biti, od
Allaha ih niko neće odbraniti.
[13:35]
Ovakav Džennet obećan je onima koji se
budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom
hladovinom; to će biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a
nevjernicima će kazna vatra biti.
[13:36]
Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se
svemu što objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju nešto od
Objave. Reci: "Meni je naređeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu
nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se v
[13:37]
I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na
arapskom jeziku. A ako bi ti povlađivao željama njihovim, nakon
što ti je došla spoznaja, ti ne bi imao ni zaštitnika ni
branitelja od Allaha.
[13:38]
I prije tebe smo poslanike slali i žene i
porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom,
već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu,
[13:39]
Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao
šta je htio; u Njega je Glavna knjiga.
[13:40]
Bilo da ti pokažemo dio onoga čime im
prijetimo bilo da ti život oduzmemo, tvoje je da objavljuješ, a
Naše da tražimo polaganje računa.
[13:41]
Zar oni ne vide da im Mi Zemlju sužavamo
umanjujući joj pogranične oblasti? A Allah sudi! Niko ne može
presudu Njegovu pobiti, i On brzo račun svidi.
[13:42]
Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah
je Gospodar svih spletki; On zna šta svako zaslužuje. A nevjernici
će sigurno saznati koga čeka najljepše boravište.
[13:43]
Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi
poslanik!" Reci: "Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i Onaj
koji zna šta je Knjiga."
Ibrâhîm
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova,
hvalimo,
[14:1]
Elif Lam Ra. Knjigu ti objavljujemo zato da
ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put
Silnoga i Hvaljenoga
[14:2]
Allaha, čije je ono što je na nebesima
i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima,
[14:3]
koji život na ovome svijetu više vole
od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati
krivim! Oni su u velikoj zabludi.
[14:4]
Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije
govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi
onoga koga hoće i ukazuje na Pravi put onome kome hoće; On je Silni i
Mudri.
[14:5]
I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz
tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!” To su, uistinu, dokazi za
svakog onog ko je strpljiv i zahvalan.
[14:6]
I kad Musa reče narodu svome: "Sjetite se Allahove
blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama
mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu
ostavljali - to vam je bilo veliko iskuš
[14:7]
i kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja
ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna
Moja doista će stroga biti’.”
[14:8]
I Musa još reče: "Ako budete
nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah, doista, ni o kome nije
ovisan i On je jedini hvale dostojan."
[14:9]
Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas,
o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i o onima poslije njih? - Samo ih Allah
zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta
stavljali i govorili: "Mi ne vjerujem
[14:10]
Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može
sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam neke
grijehe vaše oprostio i da bi vas do roka određenog ostavio." Oni
su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoćete da
[14:11]
Mi jesmo ljudi kao i vi - govorili su im
poslanici njihovi - "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim
kojima On hoće; mi vam ne možemo donijeti čudo bez Allahove
volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.
[14:12]
Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je
On putevima kojima idemo uputio? Mi ćemo doista strpljivo podnositi muke
ne koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha
uzdaju!"
[14:13]
Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "
[14:14]
i poslije njih vas na Zemlji nastaniti.
Biće to za one koji će se polaganja računa preda Mnom bojati i
koji će od prijetnje moje stahovati."
[14:15]
I poslanici su pomoć tražili, pa je
svaki oholi i inadžija nastradao -
[14:16]
pred njim će Džehennem biti - i on
će biti pojen odvratnom kapljevinom,
[14:17]
mučiće se da je proguta, ali je nikako
neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana
prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja
čekati.
[14:18]
Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na
pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; neće moći očekivati
nikakvu nagradu za djela koja su učinili, to će teška propast
biti!
[14:19]
Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i
Zemlju stvorio. Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti;
[14:20]
to Allahu nije teško.
[14:21]
I izići će svi pred Allaha, pa će
oni koji su bili tlačeni reći glavešinama svojim: "Mi smo bili
vaše pristalice, možete li nam imalo Allahovu kaznu
olakšati?" - "Da je nas Allah uputio"- odgovoriće oni
-
[14:22]
I kada bude sve riješeno, šejtan
će reći: "Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja
obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam
vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, v
[14:23]
A oni koji su vjerovali i dobra djela
činili biće uvedeni, voljom Gospodara njihova, u džennetske
bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će
vječno boraviti, u njima će se riječju "Mir!” pozdravljati
[14:24]
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer -
lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;
[14:25]
ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar
njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
[14:26]
A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu
s površine zemlje nema opstanka.
[14:27]
Allah će vjernike postojanom riječju
učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi
ostaviti; Allah radi šta hoće.
[14:28]
Zar ne vidiš one koji su umjesto
zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnošću uzvratili i narod
svoj u Kuću propasti doveli,
[14:29]
u Džehennem, u kome će gorijeti - a
užasno je on prebivalište! -
[14:30]
i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta
Njegova? Reci: "Naslađujte se, završićete, sigurno, u
vatri!"
[14:31]
Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu
obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga što im mi darujemo,
prije nego što nastupi Dan u kome neće biti trgovanja ni
prijateljstva.
[14:32]
Allah je stvoritelj nebesa i Zemlje; On
spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju plodovi
kojima se hranite; i daje vam da se koristite lađama koje plove morem
voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite;
[14:33]
i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom,
koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom;
[14:34]
i daje vam svega onoga što od Njega
išćete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali
- Čovjek je, uisitnu, nepravedan i nezahvalan.
[14:35]
A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj,
učini ovaj grad sigurnim i sačuvaj mene i sinove moje da se klanjamo
kumirima,
[14:36]
oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na
stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude
protiv mene ustajao - pa, Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.
[14:37]
Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje
naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama,
da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih
ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima
[14:38]
Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš
šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo. Allahu ništa nije
skriveno ni na Zemlji ni na nebu.
[14:39]
Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario
Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe.
[14:40]
Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji
obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!
[14:41]
Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma
mojim, i svim vjernicima - na Dan kad se bude polagao račun!”
[14:42]
A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono
što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im
oči ostati otvorene,
[14:43]
i kada će žureći uzdignutih
glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.
[14:44]
Ti opominji ljude Danom kada će im kazna
doći, kada će oni koji su se ogriješili prema sebi - govoriti: "Gospodaru naš,
ostavi nas još samo kratko vrijeme, odazvaćemo se pozivu Tvome i
slijedićemo poslanike!” - "A z
[14:45]
I nastanili ste se bili u kućama onih koji
su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima
postupili, i primjere smo vam navodili."
[14:46]
I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za
lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.
[14:47]
Nemoj ni pomisliti da Allah neće
održati obećanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan
i strog -
[14:48]
na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom
zemljom, a i nebesa, i kad svi iziđu pred Allaha Jedinoga i
Svemoćnog.
[14:49]
Toga dana ćeš vidjeti grješnike
povezane u zajedničke okove;
[14:50]
košulje će im od katrana biti, a vatra
će lica njihova obavijati -
[14:51]
da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah
će zaista brzo račun svidjeti.
[14:52]
Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti
i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku!