Part
15
Al-Isrâ’
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[17:1]
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času
noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo
okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.* - On,
uistinu, sve čuje i sve vidi.
[17:2]
A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima
Israilovim učinili: "Mjesto Mene - Gospodara drugog ne uzimajte,
[17:3]
o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!"
On je,* doista, bio rob zahvalni.
[17:4]
I Mi smo u Knjizi* objavili sinovima Israilovim: "Vi ćete doista
dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.
[17:5]
I kad dođe vrijeme prve od dvije prijetnje,
poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će
uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se
ispuniti.*
[17:6]
Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći
ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. -
[17:7]
Sve što činite - činite sebi,
dobro i zlo. - A kad dođe vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na
licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale
i da sve što osvoje do temelja poruše.*
[17:8]
I Gospodar vaš će vam se opet
smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A
Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.
[17:9]
Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i
vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka
nagrada velika,
[17:10]
a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju -
bolnu patnju pripremili.
[17:11]
Čovjek i proklinje i blagosilja;
čovjek je doista nagao.
[17:12]
I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo
uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli
tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da
biste vrijeme računali; i
[17:13]
I svakom čovjeku ćemo ono što
uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:
[17:14]
Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas
što ćeš svoj račun polagati!
[17:15]
Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo
on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan
grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo
kaznili dok poslanika nismo poslali!
[17:16]
Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima
koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da
tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.
[17:17]
I koliko smo samo naroda poslije Nuha
uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe
robova Svojih.
[17:18]
Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo
dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije
Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen
peći.
[17:19]
A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga
zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.
[17:20]
Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove
Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.
[17:21]
Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima;
a na onome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista,
veća.
[17:22]
Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga - da ne
bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.
[17:23]
Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu
klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih
dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne
podvikni na njih, i obraćaj im se riječima pošt
[17:24]
Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj,
smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"
[17:25]
Gospodar vaš dobro zna šta je u
dušama vašim: ako budete poslušni - pa, Allah će doista oprostiti
onima koji se kaju.
[17:26]
Daj bližnjem svome pravo njegovo, i
siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo,
[17:27]
jer su rasipnici braća šejtanova, a
šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.
[17:28]
A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i
sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im
barem koju lijepu riječ reci.
[17:29]
Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve
otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,
[17:30]
Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome
kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.
[17:31]
Ne ubijajte djecu svoju od straha od
neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki
grijeh.
[17:32]
I što dalje od bluda, jer to je razvrat,
kako je to ružan put!
[17:33]
I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio,
osim kad pravda zahtijeva!* A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda
njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u
ubijanju, ta njemu je data vlast.*
[17:34]
A od imetka siročeta - što dalje! Osim
ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte
obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!
[17:35]
Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo
mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.
[17:36]
Ne povodi se za onim što ne znaš! I
sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.
[17:37]
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne
možeš probiti ni brda u visinu dostići,
[17:38]
sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.*
[17:39]
To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I
ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren
i od milosti Njegove udaljen.
[17:40]
Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a
Sebi, kao kćeri, meleke uzeo.* Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.
[17:41]
Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo da bi oni
pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.
[17:42]
Reci: "Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni
govore, oni bi onda potražili put do Allaha Svevišnjeg."
[17:43]
Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga
što oni govore!
[17:44]
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i
oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći
Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. - On je doista blag i mnogo
prašta.
[17:45]
Kad čitaš Kur’an između tebe i
onih koji u onaj svijet ne vjeruju, Mi zastor nevidljivi stavimo,
[17:46]
a na srca njihova pokrivače da ga ne
biše razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara
svoga u Kur’anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.
[17:47]
Mi dobro znamo šta oni žele čuti
kada te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad
nevjernici govore: "Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!"
[17:48]
Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju
i ne mogu naći Pravi put.
[17:49]
Oni govore: "Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar
ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?"
[17:50]
Reci: "Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe
[17:51]
ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne
može biti oživljeno." - "A ko će nas u život
vratiti?" - upitaće oni, a ti reci: "Onaj koji vas je i
prvi put stvorio"- a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i
upitati: "K
[17:52]
Biće to onog Dana kad vas On pozove, i
odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo
vremena."
[17:53]
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe
riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među
njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj -
[17:54]
Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, On će
vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti. - A Mi tebi nismo
dali vlast nad njima.
[17:55]
Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na
Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur
dali.
[17:56]
Reci: "Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima - ali
vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti."
[17:57]
Oni kojima se oni mole sami traže
načina kako će se što više Gospodaru svome približiti,
i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara
tvoga svako se treba čuvati.
[17:58]
I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije
Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti;
to je u Knjizi zapisano.
[17:59]
A da ne šaljemo čuda, zadržava
nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao
vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda
šaljemo samo da zastrašimo.
[17:60]
I rekli smo ti: "Svi ljudi su u
Allahovoj vlasti!" A san koji smo ti dali da usniješ* i drvo ukleto,*
u Kur’anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali
njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo.
[17:61]
I kada rekosmo melekima: "Poklonite se
Ademu!" - oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. "Zar da se
poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?" - reče.
[17:62]
Reci mi- reče onda - "evo ovoga koga
si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim
malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti."
[17:63]
Odlazi! - reče On. "Onima koji se za
tobom budu poveli i tebi - kazna džehennemska biće vam puna kazna.
[17:64]
I zavodi glasom svojim koga možeš i
potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u
imecima, i u djeci, i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje -
[17:65]
ali, ti, doista, nećeš imati nikakve
vlasti nad robovima Mojim!" A Gospodar tvoj je dovoljan kao
zaštitnik!
[17:66]
Gospodar vaš, vas radi, pokreće
lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je On prema vama
milostiv.
[17:67]
Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih
kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi
okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!
[17:68]
Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju
utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da
onda sebi zaštitnika nećete naći?
[17:69]
Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put
neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga
što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog
vas na odgovornost pozvao.
[17:70]
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali
smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im
velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
[17:71]
A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođom
njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu čitaće
knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda;
[17:72]
onaj ko je na ovome svijetu bio slijep biće
slijep i na onom i daleko od svakoga dobra.
[17:73]
I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti
Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni
smatrali prijateljem.
[17:74]
A da te nismo učinili čvrstim, gotovo
da bi im se malo priklonio,
[17:75]
i tad bismo ti doista dali da iskusiš
dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi
nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.
[17:76]
A oni su te toliko na Zemlji* uznemiravali da bi
te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,
[17:77]
jer tako je bilo sa svima onima koji su
poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš
naići na odstupanje od zakona našeg.
[17:78]
Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine
neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi
prisustvuju.
[17:79]
I probdij dio noći u molitvi - to je samo
tvoja dužnost;* Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno
mjesto darovati.
[17:80]
I reci: "Gospodaru moj, učini da umerem, a da si Ti zadovoljan
mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj
mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!"
[17:81]
I reci: "Došla je istina, a nestalo je laži; laž,
zaista, nestaje!"*
[17:82]
Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek
i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.
[17:83]
Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se
okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.
[17:84]
Reci: "Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar
vaš zna ko je na Pravome putu."
[17:85]
Pitaju te o duši. Reci: "Šta je
duša - samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja."
[17:86]
A da hoćemo, Mi bismo učinili da
iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga
našao ko bi ti protiv Nas pomogao,
[17:87]
ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova
dobrota prema tebi zaista je velika.
[17:88]
Reci: "Kad bi se svi ljudi i džini udružili da
sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi
sačinili, pa makar jedni drugima pomagali."
[17:89]
Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima
svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje
[17:90]
i govore: "Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu
vodu ne izvedeš;
[17:91]
ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze,
pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;
[17:92]
ili dok na nas nebo u parčadima ne
oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne
dovedeš;
[17:93]
ili dok ne budeš imao kuću od zlata
ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo
sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo." Reci: "Hvaljen neka je
Gospodar moj! - Zar ja nisam samo čovjek, poslani
[17:94]
A ljude je, kad im je dolazila objava,
odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: "Zar je Allah kao
poslanika čovjeka poslao?"
[17:95]
Reci: "Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba
meleka za poslanika poslali."
[17:96]
Reci: "Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi
robove Svoje."
[17:97]
Onaj kome Allah ukaže na Pravi put - na
Pravome putu je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega,
nećeš naći zaštitnika. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu,
sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravi
[17:98]
To će im biti kazna zato što u dokaze
Naše nisu vjerovali i što su govorili: "Zar kada postanemo
kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti
oživljeni?"
[17:99]
Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa
i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas
oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.
[17:100]
Reci: "Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada
biste škrtarili iz straha da ne potrošite; čovjek je uistinu
tvrdica.
[17:101]
Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali,
pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je
faraon rekao: "Ja mislim , o Musa, da si ti doista opčinjen",
[17:102]
da je odgovorio: "Ti znaš da ovo
nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja,
i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati."
[17:103]
I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa
Mi potopismo i njega i one koji su bili s njim - sve,
[17:104]
i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: "Naselite se u
zemlji,* pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas
izmiješane."
[17:105]
Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na
istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne
vijesti donosiš i da opominješ.
[17:106]
I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da
bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.
[17:107]
Reci: "Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je još
prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on
čita,
[17:108]
i govore: ’Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje, Gospodara
našeg se ispunilo!’”*
[17:109]
I padaju licem na tle plačući, i on im
uvećava stahopoštovanje.
[17:110]
Reci: "Zovite: ’Allah’, ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena
najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i
ne prigušuj ga; traži sredinu između toga"
[17:111]
i reci: "Hvaljen Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema
ortaka, i kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga
veličaj!"
Al-Kahf
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[18:1]
Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu
objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego
[18:2]
ispravnu, da teškom kaznom, koju će On
dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom
obraduje,
[18:3]
u kojoj će vječno boraviti,
[18:4]
i da opomene one koji govore: "Allah je Sebi uzeo
sina."
[18:5]
O tome oni ništa ne znaju, a ni preci
njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do
neistinu!
[18:6]
Pa zar ćeš ti za njima od tuge
svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?
[18:7]
Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj
stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,
[18:8]
a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.
[18:9]
Misliš li ti da su samo stanovnici
pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo
među čudima Našim?*
[18:10]
Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa
reklo: "Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u
ovom našem postupku prisebnost",
[18:11]
Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo
godina.
[18:12]
Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja
će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
[18:13]
Ispričaćemo ti povijest njihovu -
onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo
im ubjeđenje još više učvrstili.
[18:14]
Osnažili smo bili njihova srca kad su se
digli i rekli: "Gospodar naš - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se
nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je
daleko od istine govorili.
[18:15]
Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove
prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati?
A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
[18:16]
Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu,
robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas
milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam
korisno biti pripremiti."
[18:17]
I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa
- obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi - zaobilazi je s lijeve
strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! -
kome Allah ukaže na Pravi put, on će Prav
[18:18]
I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i
Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov,
opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od
njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.
[18:19]
I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne
druge pitali. "Koliko ste ovdje ostali?" - upita jedan od njih. -
"Ostali smo dan ili dio dana" - odgovoriše. "Gospodar
vaš najbolje zna koliko ste ostali" - rekoše.
"Pošaljite, jednog od v
[18:20]
jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas
ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono
što želite postići!"
[18:21]
I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih
saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u
čas oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o
njima raspravljali, i rekli: "Sagradite na ulazu u nju og
[18:22]
Neki će reći: "Bila su trojica, pas
njihov je bio četvrti", a neki će govoriti: "Bila su petorica,
pas njihov je bio šesti", nagađajući ono što ne znaju,
dok će neki reći: "Bila su sedmorica, a pas njihov
[18:23]
I nikako za bilo šta ne reci: "Uradiću to
sigurno sutra!” - ne dodavši:
[18:24]
“Ako Bog da!” A kada zaboraviš, sjeti se
Gospodara svoga i reci: “Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i
korisnije od ovoga.”
[18:25]
A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine
i još devet godina.
[18:26]
Reci: "Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje
jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog
zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao
ortaka."
[18:27]
Kazuju iz Knjige Gospodara svoga ono što ti
se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim
kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.
[18:28]
Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome
mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne
skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome
svijetu, i ne slušaj onoga čije smo sr
[18:29]
i reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće -
neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!" Mi smo nevjernicima
pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole
pomoć, pomoći će im se te
[18:30]
One koji budu vjerovali i dobra djela
činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je
dobra djela činio -
[18:31]
čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će
rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena
odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni
biti. Divne li nagrade i krasna li boraviš
[18:32]
I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom
od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a
između njih njive postavili.
[18:33]
Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije
manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.
[18:34]
On je i drugog imetka imao. I reče drugu
svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!"
[18:35]
I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome
na blagodatima, govoreći: "Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
[18:36]
i ne mislim da će ikada Smak svijeta
doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto
bolje od ovoga naći."
[18:37]
I reče mu drug njegov, dok je s njim
razgovarao: "Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zamlje stvorio,
zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?
[18:38]
Što se mene tiče, On, Allah, moj je
Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.
[18:39]
A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao,
rekao: ’Mašallah! - moć je samo u Allaha!’ Ako vidiš da
je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,
[18:40]
pa - Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga
dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez
ičega,
[18:41]
ili da mu voda u ponor ode pa da je ne
mogneš pronaći nikada."
[18:42]
I propadoše plodovi njegovi i on poče
kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega
utrošio - a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim - i
govoraše: "Kamo sreće da Gospodaru svome nisam sm
[18:43]
I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim
Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.
[18:44]
Tada može pomoći samo Allah, Istiniti,
On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način
okonča.
[18:45]
Navedi im kao primjer da je život na ovome
svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba
spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!
[18:46]
Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na
ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara
tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.
[18:47]
A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš
Zemlju ogoljenu - a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili,
[18:48]
pred Gospodarom tvojim biće oni u redove
poredani: "Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a
tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti."
[18:49]
I Knjiga će biti postavljena i
vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj.
"Teško nama!" - govoriće - "kakva je ovo knjiga, ni
mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!" - i naći
će upi
[18:50]
A kad smo rekli melekima: "Poklonite se
Ademu!" - svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i
zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i
porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su va
[18:51]
Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom
stavaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za
pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.
[18:52]
A na Dan kad On rekne: "Pozovite one za koje
ste tvrdili da su ortaci Moji!" - i kad ih pozovu, oni im se neće
odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih
veza,
[18:53]
i grješnici će ugledati vatru i
uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka
biti.
[18:54]
U ovom Kur’anu Mi na razne načine
objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više
nego iko, spreman raspravljati.
[18:55]
A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od
vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo zato što
očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe
kazna naočigled svega svijeta.
[18:56]
Mi šaljemo poslanike samo zato da donose
radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći
se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim
opomenama.
[18:57]
I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se
dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice
onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da
Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti
[18:58]
Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je
milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na
muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće
naći utočišta.
[18:59]
A ona sela i gradove* smo razorili zato što
stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo
odredili.
[18:60]
A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići
dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo
ići."*
[18:61]
I kad njih dvojica stigoše do mjesta na
kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
[18:62]
A kada se udaljiše, Musa reče momku
svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg
putovanja umorili."
[18:63]
Vidi! - reče on - "kad smo se kod one
stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu - sam šejtan je učinio da
je zaboravim, da ti je ne spomenem - mora da je ona skliznula u more; baš
čudnovato!"
[18:64]
E, to je ono što tražimo! - reče
Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,
[18:65]
i nađoše jednog Našeg roba kome
smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.
[18:66]
Mogu li da te pratim - upita ga Musa - "ali
da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?"
[18:67]
Ti sigurno nećeš moći sa mnom
izdržati - reče onaj -
[18:68]
a i kako bi izdržao ono o čemu
ništa ne znaš?
[18:69]
Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako
Bog da - reče Musa - "i da ti se neću ni u čemu
protiviti."
[18:70]
Ako ćeš me već pratiti -
reče onaj - "onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne
kažem!"
[18:71]
I njih dvojica krenuše. I kad se u
lađu ukrcaše, onaj je probuši. "Zar je probuši da
potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo
krupno!"
[18:72]
Ne rekoh li ja - reče onaj - "da ti,
doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"
[18:73]
Ne
[18:74]
I njih dvojica krenuše. I kad sretoše
jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: "Što ubi dijete
bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto
vrlo ružno!"