Part
16
[18:75]
Ne rekoh li ja tebi - reče onaj - da ti,
doista, nećeš moći izdržati sa mnom?"
[18:76]
Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam -
reče - "onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se
opravdao!"
[18:77]
I njih dvojica krenuše; i kad
dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih
nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica
naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga
onaj pr
[18:78]
Sada se rastajemo ja i ti! - reče onaj -
"pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.”
[18:79]
Što se one lađe tiče - ona je
vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je
pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
[18:80]
što se onoga dječaka tiče -
roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje
i nevjerovanje navratiti,
[18:81]
a mi želimo da im Gospodar njihov, mjesto
njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;
[18:82]
a što se onoga zida tiče - on je
dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo
blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz
milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja
[18:83]
I pitaju te o Zulkarnejnu.* Reci: "Kazaću vam o
njemu neke vijesti."
[18:84]
Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili
mu da izvrši ono što želi,
[18:85]
I on pođe.
[18:86]
Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi,
učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini
njegovoj jedan narod. "O Zulkarnejne," - rekosmo Mi - "ili
ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?"
[18:87]
Onoga ko ostane mnogobožac - reče -
"kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će
ga i On teškom mukom mučiti.
[18:88]
A onome ko bude vjerovao i dobra djela
činio - nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti."
[18:89]
I on opet pođe.
[18:90]
I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on
nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega
bilo čime zakloni.*
[18:91]
I on postupi s njima isto onako kako je s onima
prije postupio.
[18:92]
I on pođe.
[18:93]
Kad stiže imeđu dvije planine,
nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
[18:94]
O Zulkarnejne, - rekoše oni -
"Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa
hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te
nagraditi."
[18:95]
Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao -
reče on. "Nego, samo vi pomozite meni što više možete,
i ja ću između vas i njih zid podići.
[18:96]
Donesite mi velike komade
gvožđa!" I kad on izravna dvije strane brda, reče: "Pušite!" A
kad ga usija, reče: "Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem."
[18:97]
I tako oni* nisu mogli ni da pređu niti su
ga mogli prokopati.
[18:98]
Ovo je blagodat Gospodara moga! - reče on.
"A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom
sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti."
[18:99]
I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od
njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih
sve sakupiti,
[18:100]
i toga dana ćemo nevjernicima
Džehennem jasno pokazati,
[18:101]
onima čije su oči bile koprenom
zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa
čuti.
[18:102]
Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za
bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima
pripremili Džehennem.
[18:103]
Reci: "Hoćete li da vam kažem čija djela neće
nikako priznata biti,
[18:104]
čiji će trud u životu na ovome
svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
[18:105]
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu
vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga
će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja
nećemo dati.
[18:106]
Njima će kazna Džehennem biti, zato
što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim
rugali."
[18:107]
Onima koji budu vjerovali i dobra djela
činili - džennetske bašče će prebivalište biti,
[18:108]
vječno će u njima boraviti i neće
poželjeti da ih nečim drugim zamijene.
[18:109]
Reci: "Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi
Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad
bismo se pomogli još jednim sličnim."
[18:110]
Reci: "Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je
vaš Bog - jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo
primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru
svome, Njemu nikoga ne pridružuje!"
Maryam
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[19:1]
Kaf Ha Ja Ajin Sad.
[19:2]
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu
Njegovu Zekerijjau,
[19:3]
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
[19:4]
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
[19:5]
Bojim se rođaka svojih po krvi poslije
mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
[19:6]
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i
učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."
[19:7]
O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da
će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega
to ime nismo htjeli dati.
[19:8]
Gospodaru moj, - reče on - "kako
ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku
starost doživio?"
[19:9]
Eto tako! - reče. "Gospodar tvoj je
rekao: ’To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa
bio.’"
[19:10]
Gospodaru moj, - reče - "daj mi neki
znak!" - "Znak će ti biti to što tri noći
nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."
[19:11]
I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom
im dade na znanje: "Hvalite ga ujutro i navečer!"
[19:12]
O Jahja, prihvati Knjigu odlučno! - a
dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
[19:13]
i nježnost i čednost, i čestit je
bio,
[19:14]
i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio
drzak i nepristojan.
[19:15]
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan
kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
[19:16]
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana
svojih na istočnu stranu povukla
[19:17]
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi
smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku
savršeno stvorena muškarca.
[19:18]
Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega
bojiš! - uzviknu ona.
[19:19]
A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga -
reče on - "da ti poklonim dječaka čista!"
[19:20]
Kako će imati dječaka - reče ona
- "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam
nevaljalica!"
[19:21]
To je tako!” - reče on. Gospodar tvoj je
rekao: ’To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i
znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"
[19:22]
I ona zanese i bremenita se skloni daleko
negdje.
[19:23]
I porođajni bolovi prisiliše je da
dođe da stabla jedne palme. "Kamo sreće a sam ranije umrla i da
sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona.
[19:24]
I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se,
Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
[19:25]
Zatresi palmino stablo, posuće po tebi
datule svježe,
[19:26]
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš
čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i
danas ni s kim neću govoriti."
[19:27]
I dođe ona s njim porodici svojoj,
noseći ga. "O Merjemo," - rekoše oni - "učinila
si nešto nečuveno!
[19:28]
Ej ti, koja u čednosti ličiš
Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."
[19:29]
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo
djetetu u bešici?" - rekoše.
[19:30]
Ja sam Allahov rob - ono reče - "meni
će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti
[19:31]
i učiniće me, gdje god budem,
blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i
milostinju udjeljujem,
[19:32]
i da majci svojoj budem dobar, a neće mi
dopustiti da budem drzak i nepristojan.
[19:33]
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio
i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"
[19:34]
To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o
njemu - onaj u koga oni sumnjaju.
[19:35]
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka
je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono
bude.
[19:36]
Allah je, uisitnu, i moj i vaš Gospodar, zato
se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.
[19:37]
i sljedbenici Knjige su se o njemu u
mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu
velikom prisutni!
[19:38]
Kako će dobro čuti i kako će
dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj
zabludi!
[19:39]
I spomeni ih na Dan tuge kada će biti s
polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu
vjerovali.
[19:40]
Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj
naslijediti i Nama će se oni vratiti.
[19:41]
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio
istinoljubiv, vjerovjesnik.
[19:42]
Kada je rekao ocu svome: "O oče moj,
zašto se klanjaš onome koji nit čuje niti vidi, niti ti
može od ikakve koristi biti?
[19:43]
O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi;*
zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;
[19:44]
o oče moj, na klanjaj se šejtanu,
šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;
[19:45]
o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne
stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug"-
[19:46]
otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš
božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te
kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!"
[19:47]
Mir tebi! - reče Ibrahim. "Moliću
Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.
[19:48]
I napustiću i vas i sve one kojima se mimo
Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti
nesretan u klanjanju Gospodaru svome."
[19:49]
I pošto napusti njih i one kojima su se,
mimo Allaha klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima
učinismo
[19:50]
i darovasmo im svako dobro i učinismo da
budu hvaljeni i po dobru spominjani.
[19:51]
I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio
je poslanik, vjerovjesnik.
[19:52]
Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga
približili da čuje riječi Naše,
[19:53]
i darovali smo mu milošću Našom
kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.
[19:54]
I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao
dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,
[19:55]
i tražio je od čeljadi svoje da molitvu
obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.
[19:56]
I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio
istinoljubiv i vjerovjesnik,
[19:57]
i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
[19:58]
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću
Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci
Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti
Milostivog čitali, oni bi licem na tle pad
[19:59]
A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu
napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo
proći;
[19:60]
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i
dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni
će u Džennet ući,
[19:61]
u edenske vrtove koje je Milostivi robovima
Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli - a
obećanje Njegovo će se doista ispuniti -
[19:62]
u njima prazne besjede neće slušati,
već samo: "Mir!" i u njima će i ujutro i navečer
opskrbljeni biti.
[19:63]
Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj
od robova Naših koji se bude grijeha klonio.
[19:64]
Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom
Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i
prošlost našu i ono što je između toga - govorit će.
Gospodar tvoj ne zaboravlja.
[19:65]
On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što
je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan!
Znaš li da ime Njegovo ima iko!
[19:66]
Čovjek kaže: "Zar ću, kad
umrem, zbilja biti oživljen?"
[19:67]
A zar se čovjek ne sjeća da smo ga
još prije stvorili, a da nije bio ništa?
[19:68]
I tako mi Gospodara tvoga, mi ćemo i njih i
šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na
koljenima kleče,
[19:69]
a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one
koji su prema Milostivome najdrskiji bili,
[19:70]
jer mi dobro znamo one koji su najviše
zaslužili da u njemu gore.
[19:71]
I svaki od vas će do njega stići!
Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!
[19:72]
Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili
spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.
[19:73]
Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali,
onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: "
[19:74]
A koliko smo Mi prije njih naroda uništili
koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!
[19:75]
Reci: "Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život
da!"* - Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo
Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima
pobornika manje -
[19:76]
i Allah će pomoći onima koji su na
Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju - od Gospodara tvoga
biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.
[19:77]
Zar nisi vidio onoga koji u dokaze naše ne
vjeruje i govori: "Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!"
[19:78]
[19:79]
Nijedno! Mi ćemo ono što on govori
zapisati i patnju mu veoma produžiti,
[19:80]
a ono što smo mu dali - naslijediti, i sam
samcat ća
[19:81]
Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne
Allaha, uzimaju.
[19:82]
A ne valja tako! Božanstva ta će
poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.
[19:83]
Zar ne vidiš da Mi nevjernike
šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?
[19:84]
Zato ne traži da što prije stradaju,
Mi im polahko dane odbrajamo!
[19:85]
Onoga Dana kada čestite kao uzvanike pred
Milostivim sakupimo,
[19:86]
a kad u Džehennem žedne grješnike
potjeramo,
[19:87]
niko se ni za koga neće moći
zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.
[19:88]
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" -
[19:89]
Vi, doista, nešto odvratno govorite!
[19:90]
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i
planine zdrobe
[19:91]
što Milostivom pripisuju dijete.
[19:92]
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete -
[19:93]
ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na
Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!
[19:94]
On ih je sva zapamtio i tačno izbrojio,
[19:95]
i svi će Mu na Sudnjem danu doći
pojedinačno.
[19:96]
One koji su vjerovali i dobra djela činili
Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.
[19:97]
Mi smo Kur’an učinili lahkim, na tvome
jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a
inadžije nepopustljive opomenuo.
[19:98]
A koliko smo samo naroda prije njih
uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas
njihov čuješ?
Tâ-Hâ
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[20:1]
Ta Ha.
[20:2]
Ne objavljujemo Kur’an da se mučiš,
[20:3]
već da bude pouka onome koji se boji -
[20:4]
objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa
visokih,
[20:5]
Milostivi, koji upravlja svemirom svim.
[20:6]
Njegovo je što je na nebesima i što je
na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!
[20:7]
Ako se ti glasno moliš - pa, On zna i
šta drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!
[20:8]
Allah, drugog boga osim Njega nema,
najljepša imena ima!
[20:9]
A da li je do tebe doprla vijest o Musau,
[20:10]
kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj
rekao: "Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam
nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi
put pokazati."
[20:11]
A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa,
[20:12]
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato,
obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
[20:13]
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se
objavljuje slušaj!
[20:14]
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene,
nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu
bio!
[20:15]
Čas oživljenja će sigurno
doći - od svakog ga tajim - kad će svaki čovjek prema trudu
svome nagrađen ili kažnjen biti.
[20:16]
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u
nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš
izgubljen.
[20:17]
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?"
[20:18]
Ovo je moj štap - odgovori on - "kojim
se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi
i za druge potrebe."
[20:19]
Baci ga, o Musa! - reče On.
[20:20]
I on ga baci, kad on - zmija koja mili.
[20:21]
Uzmi je i ne boj se- reče On - "Mi
ćemo je vratiti u ono što je bila prije.
[20:22]
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se
pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto - znamenje drugo,
[20:23]
da ti pokažemo neka od Naših velikih
čuda.
[20:24]
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru
prevršio!"
[20:25]
Gospodaru moj, - reče Musa -
"učini prostranim prsa moja*
[20:26]
i olakšaj zadatak moj;
[20:27]
odriješi uzao sa jezika moga
[20:28]
da bi razumjeli govor moj
[20:29]
i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje
[20:30]
Haruna, brata mog;
[20:31]
osnaži me njime
[20:32]
i učini drugom u zadatku mome,
[20:33]
da bismo Te mnogo hvalili
[20:34]
i da bismo Te mnogo spominjali,
[20:35]
Ti, uistinu, znaš za nas."
[20:36]
Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa! - reče
On -
[20:37]
a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,
[20:38]
kada smo majku tvoju nadahnuli* onim što se
samo nadahnućem stječe:
[20:39]
’Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka
će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj
prihvatiti.’ I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom
mojim.
[20:40]
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ’Hoćete li da vam
pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ - Mi smo te majci tvojoj
povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog
čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i
[20:41]
i Ja sam te za Sebe izabrao.
[20:42]
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka
sam vam Ja uvijek na pameti,
[20:43]
idite faraonu, on se, doista, osilio,
[20:44]
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li
razmislio ili se pobojao!"
[20:45]
Gospodaru naš, - rekoše oni -
"bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne
prekorači."
[20:46]
Ne bojte se! - reče On - "Ja sam s
vama, Ja sve čujem i vidim.
[20:47]
Idite k njemu i recite: ’Mi smo poslanici
Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti!
Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji
Pravi put slijedi!
[20:48]
Nama se objavljuje da će, sigurno,
stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.’"
[20:49]
Pa ko je Gospodar vaš, o Musa? - upita
faraon.
[20:50]
Gospodar naš je onaj koji je svemu onom
što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time
koristi nadahnuo.
[20:51]
A šta je sa narodima davnašnjim? -
upita on.
[20:52]
O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je,
Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.
[20:53]
On je za vas Zemlju posteljom učinio i po
njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!" - Samo Mi
dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
[20:54]
Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za
one koji pameti imaju.
[20:55]
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo
i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.
[20:56]
I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali,
ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.
[20:57]
Zar si došao da nas pomoću
vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa? - upitao je.
[20:58]
I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu
ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i
mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!
[20:59]
Neka ročište bude za praznik -
reče Musa - "i nek se narod izjutra sakupi."
[20:60]
I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i
poslije dođe.
[20:61]
Teško vama! - reče im Musa. "Ne
iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno,
neće uspjeti onaj koji laži iznosi!"
[20:62]
I oni se, tiho šapćući,
stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.
[20:63]
Ova dvojica su čarobnjaci - rekoše
jedni drugima - "hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše
izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;
[20:64]
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda
u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta
želi!"
[20:65]
O Musa, - rekoše oni -
"hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?"
[20:66]
Bacite vi! - reče on - i odjednom mu se
pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine
njihove, kreću,
[20:67]
i Musa u sebi osjeti zebnju.
[20:68]
Ne boj se! - rekosmo Mi - "ti
ćeš, doista, pobijediti!
[20:69]
Samo baci to što ti je u desnoj ruci,
progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni
napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje
došao, uspjeti."
[20:70]
I čarobnjaci se baciše licem na tle
govoreći: "Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!"
[20:71]
Vi ste mu povjerovali - viknu faraon -
"prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on
vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i
noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i si
[20:72]
Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza
koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio! - odgovoriše
oni - "pa čini što hoćeš; to možeš
učiniti samo u životu na ovome svijetu!
[20:73]
Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam
grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah
bolje nagrađuje i kažnjava trajnije."
[20:74]
Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik
iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni
živjeti;
[20:75]
a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a
koji su dobra djela činili - njih sve čekaju visoki stepeni,
[20:76]
edenski vrtovi kroz koje će rijeke
teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za
one koji se budu od grijeha očistili.
[20:77]
I Mi objavismo Musau: "Noću izvedi
robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da
će te oni stići i da ćeš se utopiti."
[20:78]
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo,
ali su ih talasi mora prekrili;
[20:79]
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na
Pravi put izveo.
[20:80]
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja
vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam
slali.
[20:81]
Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne
budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga
snađe srdžba Moja - nastradao je!
[20:82]
Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje
i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu
istraje."
[20:83]
A zašto si prije naroda svoga požurio,
o Musa*
[20:84]
Evo ide za mnom - odgovori on - "a
požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."
[20:85]
Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u
iskušenje doveli - reče On - "njega je zaveo Samirija."
[20:86]
I Musa se narodu svome vrati srdit i
žalostan. "O narode moj," - reče - "zar vam Gospodar
vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili
hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste dr
[20:87]
Nismo prekršili dato ti obećanje od
svoje volje - odgovoriše. "Bili smo natovareni teretima, nakitom
narodnim, pa smo to bacili." A to isto uradio je i Samirija,*
[20:88]
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da
muče,* i oni su onda rekli: "Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!"
[20:89]
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne
odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu
korist pribaviti?
[20:90]
A njima je Harun još prije govorio: "O narode moj, vi ste
njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato
slijedite mene i slušajte naređenje moje!"
[20:91]
Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne
vrati Musa - odgovorili su oni.
[20:92]
O Harune, - povika Musa - "šta te je
spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,
[20:93]
da za mnom nisi pošao? Zašto nisi
naređenje moje poslušao?"
[20:94]
O sine majke moje, - reče Harun - "ne
hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ’Razdor si među
sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’"
[20:95]
A šta si to ti htio, o Samirija? - upita
Musa.
[20:96]
Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli -
odgovori on - "pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to
bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao."
[20:97]
E onda se gubi! - reče Musa -
"čitavog svog života ćeš govoriti: ’Neka me niko ne
dotiče!’, a čeka te još i određeni čas koji te
neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog ’boga’ kojem si se klanjao;
[20:98]
Vaš bog je - Allah, drugog boga, osim
Njega, nema! On sve zna!"
[20:99]
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima
koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur’an.
[20:100]
Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu
će doista teško breme ponijeti,
[20:101]
vječno će u muci ostati, a jeziv tovar
će im na Sudnjem danu biti,
[20:102]
na Dan kada će se u rog puhnuti. Toga dana
ćemo nevjernike modre sakupiti
[20:103]
i jedan drugom će tiho govoriti: "Niste ostali
više od deset dana."
[20:104]
Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti
kad najrazboritiji između njih rekne; "Ostali ste samo dan
jedan!"
[20:105]
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj će
ih u prah pretvoriti i razasuti,
[20:106]
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom
ostaviti,
[20:107]
ni udubina ni uzvisina na Zemlji nećeš
vidjeti."
[20:108]
Toga dana će se oni glasniku odazvati,
moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti
ćeš samo šapat čuti.
[20:109]
Toga dana će biti od koristi posredovanje
samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.
[20:110]
On zna šta su radili i šta ih
čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.
[20:111]
Ljudi će se Živom i Vječnom
pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,
[20:112]
a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik
bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.
[20:113]
I eto tako, Mi Kur’an na arapskom jeziku
objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da
bi ih na poslušnost pobudio.
[20:114]
Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I
ne žuri s čitanjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje
njegovo ne završi, i reci; "Gospodaru moj, Ti znanje moje
proširi!"
[20:115]
A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on
je zaboravio, i nije odlučan bio.
[20:116]
A kad smo melekima rekli: "Sedždu
učinite Ademu!" - svi su sedždu učinili, samo Iblis nije
htio.
[20:117]
O Ademe, - rekli smo - "ovaj je doista
neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok
vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
[20:118]
U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go
biti,
[20:119]
u njemu nećeš ni ožednjeti, ni
žegu osjetiti."
[20:120]
Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: "O Ademe,
hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće
nestati?"
[20:121]
I njih dvoje pojedoše s njega i
ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima
lišće džennetsko stavljati - tako Adem nije Gospodara svoga
poslušao i s Puta je skrenuo.
[20:122]
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom
učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
[20:123]
Izlazite iz njega svi - reče On -
"jedni drugima ćete neprijatelji biti!" Od Mene će vam
uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i
neće nesretan biti.
[20:124]
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj
će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga
slijepim oživiti.
[20:125]
Gospodaru moj, - reći će -
"zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?"
[20:126]
Evo zašto - reći će On: "Dokazi Naši su
ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti
zaboravljen."
[20:127]
I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se
pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na
onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.
[20:128]
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije
njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista,
dokazi za ljude pametne.
[20:129]
I da nije ranije izrečene riječi
Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.
[20:130]
Zato otrpi njihove riječi i obavljaj
molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska
njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana - da bi bio
zadovoljan.
[20:131]
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta
koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na
kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.
[20:132]
Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i
istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo
te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka
lijep svršetak.
[20:133]
Mnogobošci govore: "Zašto nam ne
donese kakvo čudo od Gospodara svoga?" A zar im ne dolazi
objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?
[20:134]
A da smo ih kakvom kaznom prije njega
uništili, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao,
pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i
osramoćeni postali."
[20:135]
Reci: "Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno
ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome
putu."