Part
2
[2:142]
Neki ljudi kratke pameti reći će: "Šta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se
okretali?" Reci: "Allahov je i istok i zapad; On
ukazuje na Pravi put onome kome On hoće."
[2:143]
I tako smo od vas
stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik
bude protiv vas svjedok. I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije
okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će
slijediti
[2:144]
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled
prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema
strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu!* I ma gdje bili,
okrenite lica svoja na tu stra
[2:145]
I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve
dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nećeš prihvatiti
njihovu Kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju Kiblu. A ako bi
se ti za njihovim željama poveo, kada t
[2:146]
Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao
što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
[2:147]
Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi
nikako od onih koji sumnjaju!
[2:148]
Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se
potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili,
Allah će vas sve sabrati - Allah, zaista, sve može.
[2:149]
I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice
svoje Časnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi - Allah
motri na no što radite.
[2:150]
I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti
lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj
strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim
inadžija između njih - njih se ne bojte, Mene se
[2:151]
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali,
da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i
mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.
[2:152]
Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas
sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
[2:153]
O vjernici, tražite sebi pomoći u
strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
[2:154]
I ne recite za one koji su na Allahovu putu
poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
[2:155]
Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo
sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i
živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,
[2:156]
one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo
kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!"
[2:157]
Njih čeka oprost od Gospodara njihova i
milost; oni su na Pravome putu!
[2:158]
Safa i Merva* su Allahova časna mjesta,
zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav
prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro
djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
[2:159]
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili,
i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima označili, njih će Allah
prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju;*
[2:160]
oprostiću samo onima koji se pokaju i
poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
[2:161]
Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru -
zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
[2:162]
u njemu će vječno ostati, a patnja
njihova neće jenjavati, niti će im se odlagati.
[2:163]
A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega,
Milostivog, Samilosnog!
[2:164]
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i
dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju
Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila
njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bi[1]
[2:165]
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire
prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još
više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada
dožive patnju - svu moć samo Allah imati i da će Allah
[2:166]
kada će se glavešine, za kojima su se
drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih
vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti,
[2:167]
kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se
vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas
odrekli!" Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim
pokazati i oni iz vatre neće izlaziti.
[2:168]
O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji,
ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite
šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!
[2:169]
On vas navraća na grijeh i razvrat i na to
da o Allahu govorite ono što ne znate.
[2:170]
A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu
Objavu!" - oni odgovaraju: "Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo
zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu ništa
shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!
[2:171]
Oni koji neće da vjeruju slični su
stoci na koju se viče, ali ona čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i
slijepi - oni ništa ne shvaćaju!
[2:172]
O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam
podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
[2:173]
On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko
meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A
onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu
grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je
[2:174]
Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi
objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi - oni u trbuhe
svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na
Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih o&
[2:175]
Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a
umjesto oprosta zaslužili patnju; - i koliko su oni samo neosjetljivi na
vatru!
[2:176]
To je zato što je Allah objavio Knjigu,
pravu istinu. A neslozi onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna
doista nema kraja.
[2:177]
Nije čestitost u tome da okrećete lica
svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj
svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je
drag, daju rođacima, i siročadi, i s
[2:178]
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i
rob - za roba, i žena - za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti,
neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati.* To
je olakšanje od Go
[2:179]
U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni,
da biste se ubijanja okanili!
[2:180]
Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja
imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno
učini oporuku roditeljima i bližnjima.
[2:181]
Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa
grijeh za to pada na one koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve čuje i
zna.
[2:182]
A onaj ko se plaši da je oporučilac
nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha.
- Allah, zaista, prašta i samilostan je.
[2:183]
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što
je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,
[2:184]
i to neznatan broj dana; a onome od vas koji
bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose
- otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega
je bolje. A bolje vam je, neka znate, d
[2:185]
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje
Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja
dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu
provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka
[2:186]
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam,
sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu
Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.
[2:187]
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje
post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste
njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio
pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastaj
[2:188]
Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten
način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na
grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!
[2:189]
Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima
oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa
stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se
Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ula
[2:190]
I borite se na Allahovom putu protiv onih koji
se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli
one koji zapodijevaju kavgu.
[2:191]
I napadajte takve gdje god ih sretnete i
progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od
ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne
napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - ne
[2:192]
A ako se prođu - pa, Allah zaista
prašta i samilostan je.
[2:193]
I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva
ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se
okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
[2:194]
Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u
svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte,
i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
[2:195]
I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami
sebe u propast ne dovodite, i dobro činite - Allah, zaista, voli one koji
dobra djela čine.
[2:196]
Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A
ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci
zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A
onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja mu
[2:197]
Hadž je u određenim mjesecima;* onom
ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa
ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima
hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim
[2:198]
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara
svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.* A kada pođete sa
Arefata,* spominjite Allaha kod časnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam
je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabl
[2:199]
Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i
tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan
je.
[2:200]
A kad završite obrede vaše, opet
spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još
više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama,
Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu neće
imati n
[2:201]
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš,
podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u
ognju!"
[2:202]
Njih čeka nagrada koju su zaslužili! -
A Allah brzo sviđa račune.
[2:203]
I spominjite Allaha u određenim danima.* A ni
onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se
ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I
bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred
[2:204]
Ima ljudi čije te riječi o životu
na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka
za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.
[2:205]
Čim se neki od njih dočepa
položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i
stoku. - A Allah ne voli nered!
[2:206]
A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!"
- on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je,
doista, grozno boravište.
[2:207]
Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha
umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.
[2:208]
O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama
šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
[2:209]
A ako skrenete, nakon što su vam već
došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
[2:210]
Čekaju li oni da im Allahova kazna
dođe iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve
vraća.
[2:211]
Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih
dokaza dali! A one koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već
došli, Allah će zaista strahovito kazniti.
[2:212]
Nevjernicima se život na ovome svijetu
čini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu
biće iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah
daje u obilju onome kome On hoće, bez računa.
[2:213]
Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i
Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je
slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne
bi oni slagali. A povod neslaganju bila je
[2:214]
Zar vi mislite da ćete ući u
Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su
prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko
su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim v
[2:215]
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji
udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i
siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna."
[2:216]
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji!
- Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a
ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.
[2:217]
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu.
Reci:
"Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i
odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika
njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha.
[2:218]
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na
Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prašta i
samilostan je.
[2:219]
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku
štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od
koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!"
Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili
[2:220]
i o ovome i o onome svijetu. I pitaju te o
siročadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s
njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije
razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah h
[2:221]
Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne
postanu vjernice; uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogoboškinje,
makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne
postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogob
[2:222]
I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: "To je
neprijatnost." Zato ne općite sa ženama za vrijeme
mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju,
onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. - Allah zaista
[2:223]
Žene vaše su njive vaše, i vi
njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za
duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti
obraduj prave vjernike!
[2:224]
I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u
ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite
ljude. - A Allah sve čuje i sve zna.
[2:225]
Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno
zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno
učinite. - A Allah prašta i blag je.
[2:226]
Onima koji se zakunu da se neće
približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca;* i ako
se vrate ženama - pa, Allah zaista prašta i milostiv je;
[2:227]
a ako odluče da se rastave - pa, Allah
doista sve čuje i zna.
[2:228]
Raspuštenice neka čekaju tri
mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah
stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.
Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako
[2:229]
Puštanje može biti dvaput, pa ih ili
velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.* A vama
nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali,
osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propis
[2:230]
A ako je opet pusti,* onda mu se ne može
vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti,
onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će
Allahove propise izvršavati; to su Allahove odr
[2:231]
Kada pustite žene, onda ih, prije nego
što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep
način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne
zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi
[2:232]
A kada pustite žene i one ispune njima
propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje
muževe, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni
među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To v
[2:233]
Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine
onima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je dužan
prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zadužuje
iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti &
[2:234]
Žene su dužne čekati četiri
mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima
propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po
zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono
[2:235]
I nije vam grehota ako tim ženama na znanje
date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete.
Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne
obećavajte, samo pošteno govorite. I ne odlučuj
[2:236]
Nije vaš grijeh ako žene pustite prije
nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani
dar odredite. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome
stanju, a siromah prema svome;
[2:237]
A ako ih pustite prije nego što ste u odnos
sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će
zadržati polovinu od onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu
ili ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o skla
[2:238]
Redovno molitvu obavljajte, naročito onu
krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
[2:239]
Ako se budete nečega bojali, onda
hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha
onako kako vas je On naučio onome što niste znali.
[2:240]
Oni među vama kojima se primiče smrt,
a koji ostavljaju iza sebe žene - trebaju im oporukom unaprijed za godinu
dana odrediti izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je
same napuste, vi niste odgovorni za ono što o
[2:241]
Raspuštenicama pripada pristojna
otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
[2:242]
Allah vam tako objašnjava propise svoje da
biste razmislili.
[2:243]
Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od
smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a
poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali
većina ljudi ne zahvaljuje.
[2:244]
I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah
sve čuje i sve zna.
[2:245]
Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam
dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? - A Allah uskraćuje i obilno daje,
i Njemu ćete se povratiti.
[2:246]
Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih
poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu
borili!" - "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude
propisana?" - reče on. - "Zašto da se
[2:247]
Allah vam je odredio Taluta za vladara -
reče im vjerovjesnik njihov. - "Odakle da nam još on bude vladar
kada smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije
dato" - rekoše oni. - "Allah je njega da vlada vama izabrao
[2:248]
Znak njegove vlasti - reče im vjerovjesnik
njihov - "biće kovčeg koji će vam stići i koji će
meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i
ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili.* To va
[2:249]
I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas
staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije
moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je." I oni
se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada
[2:250]
I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci
njegovoj, oni zamoliše: "Gospodaru naš, nadahni nas
izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas
protiv naroda koji ne vjeruje!"
[2:251]
I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i
Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i
nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne
drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je
[2:252]
To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito
kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!