Part
9
[7:88]
Glavešine naroda njegova, one koje su bile
ohole, rekoše: "
[7:89]
Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon
što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne
trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar
naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uz
[7:90]
A glavešine naroda njegova, one koje nisu
vjerovale, rekoše: "Ako pođete za Šuajbom, bićete sigurni
izgubljeni."
[7:91]
I zadesi ih potom strašan potres i oni
osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.
[7:92]
Oni koji su smatrali Šuajba lašcem -
kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali Šuajba
lašcem, oni su nastradali.
[7:93]
A on ih je već bio napustio i rekao: "O narode moj, prenio
sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas, pa zašto da tugujem
za narodom nevjerničkim?!"
[7:94]
I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo
poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo
kaznili da bi se pokajali.
[7:95]
Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se
ne bi umnožili i rekli: "I naše su pretke pogađale i žalosti i
radosti!" - i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano
kaznili.
[7:96]
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i
grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni
su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.
[7:97]
A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih
Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?
[7:98]
[7:99]
Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne?
Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.
[7:100]
Zar nije jasno onima koji nasljeđuju zemlju
prijašnjih stanovnika njezinih da ćemo i njih, ako budemo htjeli,
zbog grijehova njihovih kazniti i srca njihova zapečatiti, pa savjet
neće poslušati.
[7:101]
O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove
kazujemo. Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli
povjerovati u ono u što prije nisu vjerovali. Eto tako Allah srca
nevjernika zapečati -
[7:102]
a Mi smo znali da se većina njih zavjeta
neće držati, i znali smo da će većinom, doista,
grješnici biti.
[7:103]
Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i
glavešinama njegovim sa dokazima Našim, ali oni u njih nisu
povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.
[7:104]
I Musa reče: "O faraone, ja sam
poslanik Gospodara svjetova!
[7:105]
Dužnost mi je da o Allahu samo istinu
kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da
idu sa mnom sinovi Israilovi!"
[7:106]
Ako si donio kakav dokaz - reče -
"pokaži ga, ako istinu govoriš.”
[7:107]
I on baci svoj štap - kad on prava
zmijurina;
[7:108]
i izvadi ruku svoju - ona za prisutne postade
bijela.
[7:109]
Glavešine naroda faraonova povikaše: "Ovaj je, doista,
vješt čarobnjak,
[7:110]
on hoće da vas izvede iz zemlje vaše,
pa šta predlažete?"
[7:111]
Zadrži njega i brata njegova”, rekoše,
a pošalji u gradove one koji će sakupljati,
[7:112]
preda te će sve vješte čarobnjake
dovesti."
[7:113]
I faraonu čarobnjaci dođoše.
"Da li ćemo, doista, nagradu dobiti ako budemo pobjednici?" -
upitaše.
[7:114]
Da - reče - "i bićete mi, zaista,
bliski."
[7:115]
O Musa- rekoše onda - "hoćeš
li ti ili ćemo mi baciti?"
[7:116]
Bacite vi - reče on. I kad oni baciše,
oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i
vradžbinu veliku prirediše.
[7:117]
I Mi naredismo Musau: "Baci štap
svoj!" - i on odjednom proguta sve ono čime su oni bili obmanu
izveli.
[7:118]
I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je
bilo lažno ono što su oni priredili,
[7:119]
i tu oni bijahu pobijeđeni i ostadoše
poniženi,
[7:120]
a čarobnjaci se licem na tle baciše.
[7:121]
Mi vjerujemo u Gospodara svjetova -
povikaše,
[7:122]
Gospodara Musaova i Harunova!
[7:123]
Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja
dozvolim! - viknu faraon. "Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu
smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi!
[7:124]
Izodsijecaću vam, sigurno, ruke vaše i
noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti!"
[7:125]
A oni rekoše: "Mi ćemo se,
doista, Gospodaru našem vratiti!
[7:126]
Ti nam zamjeraš samo to što smo u
dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru
naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!”
[7:127]
A glavešine naroda faraonova rekoše: "Zar ćeš
ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji Pravi i da tebe i
božanstva tvoja napusti?" - On reče: "Ubijaćemo
mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavlj
[7:128]
Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam
pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe
kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se
budu Allaha bojali."
[7:129]
Zlostavljani smo - rekoše oni - "prije
nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!" A
Musa reče: "Gospodar vaš će neprijatelja vašeg
uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio
[7:130]
I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i
nerodicom kaznili, da bi se opametili.
[7:131]
I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo
zaslužili", a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji
su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od
Allaha bila, samo što većina njih nije znala!
[7:132]
I govorili su: "Kakav god dokaz da
nam doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo
vjerovati!"
[7:133]
Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce,
i krpelje, i žabe, i krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili,
narod zlikovački su bili.
[7:134]
I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u
naše ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš
nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno,
poslati."
[7:135]
I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do
vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, oni bi, odjednom,
obećanje prekršili.
[7:136]
Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer
su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili,
[7:137]
a potlačenom narodu dadosmo u
naslijeđe istočne i zapadne krajeve zemlje koju smo blagoslovili, i
lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima Israilovim bilo je ispunjeno -
zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono što su
[7:138]
I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa
oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. "O
Musa," - rekoše - "napravi i ti nama boga kao što i oni
imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!" -
reče on
[7:139]
Zaista će biti poništeno ono što
ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade.
[7:140]
Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog
boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?"
[7:141]
I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi
izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su
vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, to je bilo
teško iskušenje od Gospodara vašeg -
[7:142]
Mi odredismo da čas susreta sa Musaom bude
kad se napuni trideset noći, i dopunismo ih još sa deset, pa se
vrijeme koje je odredio Gospodar njegov ispuni za četrdeset noći. A
Musa je bio rekao bratu svome Harunu: "Zastupaj me u na
[7:143]
I kad Nam Musa dođe u određeno
vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: "Gospodaru moj,
ukaži mi se da Te vidim!" - "Ne možeš Me vidjeti"
- reče - "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu,
[7:144]
O Musa,- reče On - "Ja sam tebe
odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom svojim i govorom Svojim. Ono
što ti dajem uzmi i zahvalan budi!"
[7:145]
I Mi mu na pločama napisasmo pouku za sve,
i objašnjenje za svašta. "Primi ih svojski, a narodu svome
zapovijedi da se pridržava onoga što je u njima ljepše!" A
pokazaću vam i zemlju grješnika.
[7:146]
Odvratiću od znamenja Mojih one koji se
budu bez ikakva osnova na Zemlji oholili. I kakav god oni dokaz vide neće
ga vjerovati: ako vide Pravi put - neće ga kao put prihvatiti, a ako vide
stranputicu - kao put će je prihvatiti. To zato
[7:147]
A onima koji dokaze naše ne budu priznavali
i koji u susret na onome svijetu ne budu vjerovali, biće poništena
djela njihova. Zar će biti drukčije kažnjeni nego kako su
radili?
[7:148]
I narod Musaov, poslije odlaska njegova,
prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono
ne govori i da ih putem Pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se
ogriješiše.
[7:149]
I pošto se poslije gorko pokajaše i
uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: "Ako se Gospodar
naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti
izgubljeni!"
[7:150]
A kad se Musa srdit i žalostan narodu svome
vrati, povika: "Kako ste tako ružno poslije odlaska moga postupili!
Zašto ste požurili i o naređenje Gospodara svoga se
oglušili?" - i ploče baci, i brata svoga za kosu dohvati
[7:151]
Gospodaru moj, - zamoli Musa - "oprosti
meni i bratu mome i učini da budemo pod okriljem Tvoje milosti, Ti si od
milostivih najmilostiviji!"
[7:152]
One koji su tele prihvatili stići će
kazna Gospodara njihova i poniženje još na ovome svijetu; tako Mi
kažnjavamo one koji kuju laži.
[7:153]
A onima koji hrđava djela rade, pa se
poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga,
sigurno, oprostiti i samilostan biti.
[7:154]
I kad Musaa srdžba minu, on uze ploče
na kojima je bilo ispisano uputstvo na Pravi put i milost za one koji se
Gospodara svoga boje.
[7:155]
I Musa odabra iz naroda svoga sedamdeset ljudi
da u određeno vrijeme stanu pred Nas. A kad ih zadesi potres, on reče: "Gospodaru moj, da si
htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas
uništiš zbog onoga š
[7:156]
i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome
svijetu - mi se, vraćamo Tebi!" - "Kaznom Svojom Ja
kažnjavam koga hoću" - reče On - "a milost Moja
obuhvaća sve; daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat
davali, i o
[7:157]
onima koji će slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe,
u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da
čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih,
[7:158]
Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast
je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt
daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna
čitati i pisati, koji
[7:159]
U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu
upućuju i koji prema njoj pravedno sude.
[7:160]
I Mi smo ih na dvanaest rodova podijelili, i
Musau smo objavili, kad mu je narod njegov vode zatražio: "Udari štapom
svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, svaki rod je
znao vrelo iz kog će piti. I Mi smo im od oblaka h
[7:161]
A kada im je bilo rečeno: "Nastanite se u ovom gradu
i jedite odakle hoćete i recite: ’Oprosti!’, a na kapiju uđite glava pognutih -
oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji dobra djela čine
daćemo i više"-
[7:162]
onda su oni nepravedni među njima
zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s
neba kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili.
[7:163]
I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora
kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu
svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u
iskušenje dovodili zato š
[7:164]
A kad neki od njih rekoše: "Zašto
opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama
namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se
oni grijeha klonili."
[7:165]
I kada zaboraviše ono čime su bili
opominjani, Mi izbavismo one koji su od navaljalih djela odvraćali, a
teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu
bili.
[7:166]
I pošto su oni bahato odbili da se okane
onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: "Postanite majmuni
prezreni!"
[7:167]
I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka
svijeta prepuštati nad njima vlast nekome ko će ih na najgori
način tlačiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On
oprašta i samilostan je.
[7:168]
I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih dobrih, a i onih
koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.
[7:169]
I poslije njih ostala su pokoljenja koja su
Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: "Biće nam
oprošteno!" A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet
bi to činili. Zar od njih nije uzet z
[7:170]
A oni koji se čvrsto drže Knjige i
koji obavljaju molitvu - pa, Mi doista nećemo dopustiti da propadne
nagrada onima koji čine dobra djela.
[7:171]
A kada smo iznad njih brdo podigli - činilo
se kao oblak - oni su bili uvjereni da će na njih pasti. "Prihvatite
odlučno ono što smo vam dali, i neka vam je na umu ono što je u
njemu - da biste bili pobožni!"
[7:172]
I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih
sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče
protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" - oni su odgovarali: "Jesi, mi
svjedočimo" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknet
[7:173]
Ili da ne reknete: "Naši preci su
prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar
ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?"
[7:174]
I tako, eto, Mi opširno iznosimo dokaze, da
bi oni došli sebi.
[7:175]
I kaži im vijest o onome kome smo dokaze
Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on
je zalutao.
[7:176]
A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti,
ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov
slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako
ga se okaniš on opet dah
[7:177]
Loš su primjer ljudi koji ne priznaju
Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi.
[7:178]
Kome Allah ukaže na Pravi put - biće
na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti.
[7:179]
Mi smo za Džehennem mnoge džine i
ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju -
a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka,
čak i gori - oni su zaista nemarni.
[7:180]
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite
njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena - kako budu radili,
onako će biti kažnjeni!
[7:181]
A među onima koje stvaramo ima ljudi koji
druge upućuju istini i koji prema njoj pravedno sude.
[7:182]
A one koji naše riječi poriču Mi
ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi
[7:183]
i davaću im vremena, obmana Moja doista je
trajna.
[7:184]
Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani
poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje.
[7:185]
I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i
Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj
njihov primakao? Pa u koje će riječi, ako ne u Kur’an, vjerovati?
[7:186]
Koga Allah u zabludi ostavi, niko ga ne
može na Pravi put uputiti! On će ih ostaviti da u nevjerstvu svome
lutaju.
[7:187]
Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti.
Reci:
"To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a
težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam
doći." Pitaju te kao da ti o njemu nešt
[7:188]
Reci: "Ja ne mogu ni samome sebi neku korist pribaviti, ni od sebe
kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam
pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja
samo donosim opomene i radosne vije
[7:189]
On je taj koji vas od jednoga čovjeka
stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio da se uz nju smiri. I kada je on
nju obljubio, ona je zanijela lahko breme i nosila ga; a kad joj je ono
otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara s
[7:190]
I kad im je On darovao zdrava potomka, poslije
su potomci njihovi izjednačili druge s njim u onome što im On daje -
a Allah je vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!
[7:191]
Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu
ništa stvoriti, a sami su stvoreni,
[7:192]
i koji im ne mogu pomoći niti mogu
pomoći sebi?
[7:193]
A ako ih zamolite da vas na Pravi put upute,
neće vam se odazvati; isto vam je molili ih ili šutjeli.
[7:194]
Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista
su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu
govorite!
[7:195]
Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke
da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima
čuju? Reci: "Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo
hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite,
[7:196]
moj zaštitnik je Allah, koji Knjigu
objavljuje, i On se o dobrima brine."
[7:197]
A oni kojima se vi, pored Njega, klanjate, ne
mogu ni vama, a ni sebi pomoći.
[7:198]
A kada ih zamolite da vas upute, oni ne
čuju; vidiš ih kao da te gledaju, ali oni ne vide.
[7:199]
Ti sa svakim - lijepo! I traži da se
čine dobra djela, a neznalica se kloni!
[7:200]
A ako šejtan pokuša da te na zlo
navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i
zna.
[7:201]
Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan
šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi,
[7:202]
dok prijatelje šejtanove šejtani
podržavaju u zabludi i oni ne dolaze sebi.
[7:203]
Kad im nijedan ajet ne doneseš, oni govore: "Zašto ga sam ne
izmisliš!" - Reci: "Ja slijedim samo ono što mi Gospodar moj objavljuje.
Ovo su jasni dokazi od Gospodara vašeg i uputstvo i milost za ljude koji
vjeruju.
[7:204]
A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i
šutite da biste bili pomilovani."
[7:205]
I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer
u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas,
i ne budi bezbrižan -
[7:206]
oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne
zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njem licem na tle
padaju.
Al-Anfâl
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova,
hvalimo,
[8:1]
Pitaju te o plijenu. Reci: "Plijen pripada
Allahu i Poslaniku." Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne
razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.
[8:2]
Pravi vjernici su samo oni čija se srca
strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju,
vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju,
[8:3]
oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga
što im Mi dajemo udjeljuju.
[8:4]
Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih
počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.
[8:5]
Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s
pravom iz doma tvoga izveo - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo
po volji.
[8:6]
Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je
bilo očito da će pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na
oči svoje u smrt gone.
[8:7]
I kada vam je Allah obećao da će
vaša biti jedna od dvije skupine - a vi ste više voljeli da vam padne
šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima
Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi,
[8:8]
da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar
to ne bilo mnogobošcima po volji.
[8:9]
I kada ste od Gospodara svoga pomoć
zatražili, On vam se odazvao: "Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će
jedni za drugim dolaziti."
[8:10]
Allah je to zato učinio da bi vas obradovao
i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je
zaista Silan i Mudar;
[8:11]
kad je On učinio da se radi sigurnosti
svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome
očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca
vaša jakim učinio i njome korake učvrstio.*
[8:12]
Kada je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: "Ja sam s vama, pa
učvrstite one koji vjeruju!" U srca nevjernika Ja ću strah
uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.
[8:13]
Zato što se suprotstavljaju Allahu i
Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Posalniku Njegovu,
Allah će zaista strašno kazniti.
[8:14]
Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike
čeka patnja u ognju.
[8:15]
O vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a
njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite;
[8:16]
onaj ko im tada leđa okrene - osim onog
koji se povuče s namjerom da se ponovo bori ili drugoj četi pristupi
- vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo
biće Džehennem, a užasno je on boravi&
[8:17]
Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi
bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom
iskušao - Allah zaista sve čuje i sve zna.
[8:18]
Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva
nevjernika oslabio.
[8:19]
Ako ste se molili da pobijedite - pa, došla
vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se
ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće
koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na st
[8:20]
O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu
Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori,
[8:21]
i ne budite kao oni koji govore: "Slušamo!"
- a ne slušaju.
[8:22]
Najgora bića kod Allaha su oni koji su
gluhi i nijemi, koji neće da shvaćaju.
[8:23]
Da Allah zna da od njih može biti ikakva
dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi
se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.
[8:24]
O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad
od vas zatraži da činite ono što će vam život
osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca
njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti;
[8:25]
I izbjegavajte ono što će dovesti do
smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte
da Allah strašno kažnjava.
[8:26]
I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na
Zemlji bili potlačeni - bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je
On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio
da biste bili zahvalni.
[8:27]
O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i
svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte,
[8:28]
i neka znate da su bogatstva vaša i djeca
vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.
[8:29]
O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On
će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći
rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i
oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna.
[8:30]
I kad su ti nevjernici zamke razapinjali da bi
te u tamnicu bacili ili da bi te ubili ili da bi te prognali; oni su zamke
pleli a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije.
[8:31]
Kada im se riječi Naše kazuju, govore: "Već smo
čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo
izmišljotine naroda drevnih."
[8:32]
A kad su oni rekli: "Bože, ako je
ovo zbilja istina od Tebe, Ti pusti na nas kamenje s neba kao kišu ili nam
pošalji patnju nesnosnu!"
[8:33]
Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima
bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.
[8:34]
A zaslužuju da ih Allah kazni kad brane
drugima pristup Časnome hramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari
njegovi trebaju biti samo oni koji se Allah boje, ali većina njih ne zna.
[8:35]
Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na
zviždanje ili pljeskanje rukama; zato kaznu iskusite jer ne vjerujete.
[8:36]
Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da
bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti,
zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti.
A oni koji ne budu vjerovali - u Džehennem ć
[8:37]
da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi
nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u
Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.
[8:38]
Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im
oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane - pa, zna se
šta je s drevnim narodima bilo.
[8:39]
I borite se protiv njih dok mnogoboštvo ne
iščezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. Ako se oni okane - pa,
Allah dobro vidi šta oni rade;
[8:40]
a ako leđa okrenu, znajte da je Allah
vaš zaštitnik, a divan je On zaštitnik i divan pomagač!