Al-‘Adiyât

Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,

[100:1]

Tako mi onih koji dahćući jure

[100:2]

pa varnice vrcaju,

[100:3]

i zorom napadaju,

[100:4]

i dižu tada prašinu

[100:5]

pa u njoj u gomilu upadaju -

[100:6]

čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan

[100:7]

i sam je on toga, doista, svjestan,

[100:8]

i on je, zato što voli bogatstvo - radiša.

[100:9]

A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima

[100:10]

i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,

[100:11]

Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima.