Al-Baqarah
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[2:1]
Elif Lam Mim.*
[2:2]
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo
je svima onima koji se budu Allaha bojali;
[2:3]
onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i
molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali;
[2:4]
i onima koji budu vjerovali u ono što se
objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj
svijet budu čvrsto vjerovali.
[2:5]
Njima će Gospodar njihov na Pravi put
ukazati i oni će ono što žele ostvariti.
[2:6]
Onima koji neće da vjeruju doista je
svejedno - opominjao ih ti ili ne opominjao - oni neće vjerovati.
[2:7]
Allah je zapečatio srca njihova i uši
njihove, a pred očima njihovim je koprena; njih čeka patnja golema.
[2:8]
Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i
u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.*
[2:9]
Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju,
a oni i ne znajući, samo sebe varaju.
[2:10]
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest
još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
[2:11]
Kada im se kaže: "Ne remetite red na
Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
[2:12]
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne
opažaju.
[2:13]
Kad im se kaže: "Vjerujte kao
što pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u
ono u što bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne
znaju.
[2:14]
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a
čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se
samo rugamo."
[2:15]
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da
u svome nevjerstvu lutaju.
[2:16]
Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.
[2:17]
Slični su onima koji potpale vatru, i kad
ona osvjetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i
oni ništa ne vide!
[2:18]
Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se
osvijeste.
[2:19]
Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog
pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova
prste u uši svoje bojeći se smrti - a nevjernici ne mogu umaći
Allahu.
[2:20]
Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im
ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah
hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.
[2:21]
O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je
stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali;
[2:22]
koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo
zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi,
hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!
[2:23]
A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu
Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i
božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite.
[2:24]
Pa ako ne učinite, a nećete
učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije
će gorivo biti ljudi i kamenje.
[2:25]
A one koji vjeruju i dobra djela čine
obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći;
svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: "Ovo smo i prije
jeli” - a biće im davani samo njima slič
[2:26]
Allah se ne ustručava da za primjer navede
mušicu ili nešto sićušnje od nje; oni koji vjeruju - ta oni
znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: "Šta to Allah
hoće sa ovim primjerom?" Ti
[2:27]
koji krše već čvrsto
prihvaćenu obavezu prema Allahu i prekidaju ono što je Allah naredio
da se održava, i prave nered na Zemlji; oni će nastradati.
[2:28]
Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi
koji ste bili ništa, pa vam je On život dao; On će, zatim,
učiniti i da pomrete i poslije će vas oživiti, a onda ćete
se Njemu vratiti.
[2:29]
On je za vas sve što postoji na Zemlji
stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio;
On sve zna.
[2:30]
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na Zemlji
namjesnika postaviti!" - oni rekoše: "Zar će Ti namjesnik
biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe
veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
[2:31]
I pouči On Adema nazivima svih stvari, a
onda ih predoči melekima i reče: "Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!"
[2:32]
Hvaljen neka si - rekoše oni - "mi
znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i
Mudri."
[2:33]
O Ademe, - reče On - "kaži im ti
nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: "Zar vam nisam rekao
da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno
činite i ono što krijete!"
[2:34]
A kada rekosmo melekima: "Poklonite se
Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i
posta nevjernik.
[2:35]
I Mi rekosmo: "O Ademe,
živite, ti i žena tvoja, u Džennetu i jedite u njemu koliko god
želite i odakle god hoćete, ali se ovom drvetu ne približujte pa
da sami sebi nepravdu nanesete!"
[2:36]
I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i
izvede ih iz onoga u čemu su bili. "Siđite!" - rekosmo Mi -
"jedni drugima ćete neprijatelji biti, a na Zemlji ćete boraviti
i do roka određenoga živjeti!"
[2:37]
I Adem primi neke riječi od Gospodara
svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv.
[2:38]
Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputstvo
dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili - ničega se neće
bojati i ni za čim neće tugovati.
[2:39]
A onima koji ne budu vjerovali i knjige
Naše budu poricali - biće stanovnici Džehennema; u njemu će
vječno ostati."
[2:40]
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje
koju sam vam podario, i ispunite zavjet koji ste Mi dali - ispuniću i Ja
svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
[2:41]
Vjerujte u ono što objavljujem, čime
se potvrđuje da je istinito ono što vi imate, i ne budite prvi koji u
to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto
što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!
[2:42]
I istinu sa neistinom ne miješajte i istinu
svjesno ne tajite!
[2:43]
Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa
onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!
[2:44]
Zar da od drugih tražite da dobra djela
čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se
opametiti nećete?
[2:45]
Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je,
zaista, teško, osim poslušnima,
[2:46]
koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga
stati i da će se Njemu vratiti.
[2:47]
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje
koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao;
[2:48]
i bojte se Dana kada niko ni za koga neće
moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće
prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada im niko neće
u pomoć priteći;
[2:49]
i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili,
koji su vas najgorim mukama mučili: mušku vam djecu klali a žensku u životu ostavljali;
- a to vam je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg -
[2:50]
i kada smo zbog vas more rastavili i vas
izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili;
[2:51]
i kada smo Musau četrdeset noći
obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi
čineći nepravdu, tele obožavati počeli.
[2:52]
Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da
biste zahvalni bili;
[2:53]
i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu
od neistine,* dali da biste Pravim putem išli;
[2:54]
i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj,
prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se
Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod
Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima
[2:55]
i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti
nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je ošinula,
vidjeli ste.
[2:56]
Zatim smo vas, poslije smrti vaše,
oživili da biste zahvalni bili.
[2:57]
I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i
manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!” A oni Nama
nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
[2:58]
i kada smo rekli: "Uđite u ovaj
grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju
pognutih glava uđite, i recite: ’Oprosti’ - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji
čine dobra djela daćemo i vi&
[2:59]
onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili
drugom Riječ koja im je bila rečena i Mi smo na one koji su bili
nepravedni s neba kaznu spustili zato što nisu poslušali;
[2:60]
i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo
rekli: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je
dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo.
"Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji ner
[2:61]
i kada ste rekli: "O Musa, mi ne
možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime,
Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća, i krastavica,
i pšenice, i leće, i luka crvenoga!" - o
[2:62]
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili
jevreji, kršćani i sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet
vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara
njihova; ničega se oni neće bojati i ni za č
[2:63]
i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas
podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je
na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" -
[2:64]
vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo
Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
[2:65]
Vama je poznato ono što se dogodilo onima
od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni
prezreni!"
[2:66]
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo
učinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
[2:67]
A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam
naređuje da zakoljete kravu", - oni upitaše: "Zbijaš li ti to
s nama šalu?" - "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" -
reče on.
[2:68]
Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, -
rekoše - "da nam objasni kojih godina ona treba biti." -
"On kaže" - odgovori on - "da ta krava ne smije biti ni
stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to
što se od v
[2:69]
Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, -
rekoše - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On
poručuje" - odgovori on - "da ta krava treba biti jarkorumene
boje, da se svidi onima koji je vide."
[2:70]
Zamoli Gospodara svoga, u naše ime, -
rekoše - "da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave
izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."
[2:71]
On poručuje - reče on - "da ta
krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba
biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako
treba!" - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše
[2:72]
I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko
njega prepirati počeli - Allah je dao da iziđe na vidjelo ono
što ste bili sakrili -
[2:73]
Mi smo rekli: "Udarite ga jednim
njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraća mrtve u život i
pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.*
[2:74]
Ali srca vaša su poslije toga postala
tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke
izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga,
doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Al
[2:75]
Zar se vi nadate da će vam se jevreji
odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove
riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
[2:76]
Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a
čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im
kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz
protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opameti
[2:77]
A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što
oni kriju i ono što pokazuju?
[2:78]
Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu,
nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju.
[2:79]
A teško onima koji svojim rukama pišu
Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu
izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško
njima što na taj način zarađuj
[2:80]
Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome
dobili od Allaha obećanje - jer, Allah će sigurno ispuniti
obećanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono što ne znate?"
[2:81]
A nije tako! Oni koji budu zlo činili i
grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici
Džehennema biti i u njemu će vječno ostati.
[2:82]
A oni koji budu vjerovali i dobra djela
činili - oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će
vječno boraviti.
[2:83]
I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da
ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i
siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe
riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi
[2:84]
i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni
drugima nećete proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete
izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste -
[2:85]
vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas
iz zavičaja njihova izgonite - pomažući jedan drugom protiv
njih, čineći i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji dođu,
vi ih otkupljujete* - a zabranjeno vam je da ih izgon
[2:86]
To su oni koji su život na ovome svijetu
pretpostavili onome na onom svijetu, zato im se patnja neće olakšati
niti će im iko u pomoć priteći.
[2:87]
I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo
jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze
dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono
što nije godilo dušama vašim, vi ste s
[2:88]
Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je
Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji
vjeruju.
[2:89]
A kada im Knjiga* od Allaha dolazi, koja
priznaje kao istinitu Knjigu* koju imaju oni - a još ranije su pomoć
protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato,
oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjern
[2:90]
Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u ono
što Allah objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje,
šalje Objavu onome kome On hoće od robova Svojih; i navukli su na
sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike ček
[2:91]
A kada im se kaže: "Vjerujte u ono
što Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u
ono što je nama objavljeno" - i neće da vjeruju u ono što
se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito on
[2:92]
I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste,
ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele
prihvatili."*
[2:93]
I kada smo od vas vaš zavjet primili, i
brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite
poslušni!" - oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!" - srca
njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo
[2:94]
Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i
za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."
[2:95]
A neće je nikada zaželjeti zbog onoga
što čine! - A Allah dobro zna nevjernike.
[2:96]
I naći ćeš ih, sigurno, da
više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca;
svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko
živio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah
[2:97]
Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? - a on, Allahovom voljom,
tebi stavlja na srce Kur’an - koji potvrđuje da su i prijašnje objave
istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."
[2:98]
Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i
poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista,
neprijatelj onima koji neće da vjeruju.
[2:99]
A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino
nrvjernici neće u njih da vjeruju.
[2:100]
Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki
od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.
[2:101]
A kada im je poslanik od Allaha došao,
potvrđujući da je istinito ono što već imaju, mnogi od onih
kojima je Knjiga dana - za leđa svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne
znaju,
[2:102]
i povode se za onim što su šejtani o
Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik* - šejtani
su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo
nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu.
[2:103]
A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi
im bila bolja, kada bi samo znali!
[2:104]
O vjernici, ne služite se riječima: "Ra‘ina, nego recite: "Unzurna" i
slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.
[2:105]
Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici
Knjige ni mnogobošci, da se vama od Gospodara vašeg bilo kakvo dobro
objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno
dobar.
[2:106]
Mi nijedan propis ne promijenimo, niti ga u
zaborav potisnemo, a da bolji od njega ili sličan njemu ne donesemo. Zar
ti ne znaš da Allah sve može?
[2:107]
Zar ti ne znaš da je samo Allahova vlast i
na nebesima i na Zemlji i da vi osim Allaha ni zaštitnika, ni
pomagača nemate?
[2:108]
Zar da tražite od svoga Poslanika kao
što su prije tražili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi
nevjerovanje, s Pravoga puta zalutao je!
[2:109]
Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali
da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe
svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite
dok Allah Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista
[2:110]
I molitvu obavljate i zekat dajite, a za dobro
koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro
vidi ono što radite.
[2:111]
Oni govore da će u Džennet ući
samo jevreji, odnosno samo kršćani. - To su puste želje njihove!
- Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!"
[2:112]
A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i
uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova,
takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.
[2:113]
Jevreji govore: "Kršćani
nisu na Pravome putu!" a kršćani vele: "Jevreji nisu na
Pravome putu!" - a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore
i oni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o onome u [1]
[2:114]
Ima li većeg nasilnika od onoga koji brani
da se u Allahovim hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni
poruše? Takvi bi trebali u njih samo sa strahom ulaziti. Na ovome svijetu
doživjeće sramotu, a na onom svijetu pa
[2:115]
A Allahov je i istok i zapad; kuda god se
okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i
On sve zna.
[2:116]
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi
dijete." Hvaljen neka je On! Naprotiv, Njegovo je sve ono što je na
nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava;
[2:117]
On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada
nešto odluči, za to samo rekne: "Budi!” - i ono bude.
[2:118]
A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah
s nama razgovara ili da nam kakvo čudo dođe!"* Tako su, gotovo
istim riječima, govorili i oni prije njih, srca su im slična! A Mi
dokaze objašnjavamo ljudima koji čvrsto vjeruj
[2:119]
Mi smo te poslali da istinu objaviš i da
radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za one
koji su u Džehennemu.
[2:120]
Ni jevreji, ni kršćani neće biti
tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je
jedini Pravi put!" A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave
koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao za
[2:121]
Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako
kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradaće sigurno oni koji u nju
ne vjeruju.*
[2:122]
O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju
sam vam darovao i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao.
[2:123]
I bojte se Dana kada niko ni za koga neće
moći ništa učiniti, kada se ni od koga otkup neće primiti,
kada nikome zagovor neće koristiti, i kada im niko neće moći
pomoći!
[2:124]
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko
zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je
rekao: "Učiniću da ti budeš ljudima u vjeri
uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. -
"Obećanje Moje neć
[2:125]
I učinili smo Hram utočištem i
sigurnim mjestom ljudima.* "Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim
bude prostor iza koga ćete namaz obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu
smo naredili: "Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazi
[2:126]
A kada je Ibrahim zamolio: "Gosodaru moj,
učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove,
one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude
vjerovao daću da neko vrijeme uživa, a
[2:127]
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama
podizali, oni su molili: "Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve
čuješ i sve znaš!
[2:128]
Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi
odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede
naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!
[2:129]
Gospodaru naš, pošalji im poslanika,
jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti
učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"
[2:130]
Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne
drži do sebe. A Mi smo njega na ovome svijetu odabrali, i na onome će
biti među dobrima.
[2:131]
Kada mu je Gospodar njegov rekao: "Budi
poslušan!" - on je odgovorio: "Ja sam poslušan Gospodaru svjetova!"
[2:132]
I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i
Jakub: "Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i
nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!"
[2:133]
Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni
čas došao i kada je sinove svoje upitao: "Kome ćete se,
poslije mene, klanjati?" - "Klanjaćemo se" - odgovorili su
- "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu
jednom
[2:134]
Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono
što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete
zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.
[2:135]
Oni govore: "Budite jevreji, odnosno kršćani, i bićete na
pravome putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on
nije nikoga Allahu ravnim smatrao."
[2:136]
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama,
i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i
unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato
vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi
[2:137]
Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete,
na Pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije i Allah
će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.
[2:138]
Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute
od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo.
[2:139]
Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i naš i
vaš Gospodar? Nama - naša djela, a vama - vaša djela! A samo Mu
mi iskreno ispovijedamo vjeru."
[2:140]
Kako govorite:"I Ibrahim, i Ismail,
i Ishak, i Jakub, i unuci su bili jevreji, odnosno kršćani?"
Reci:
"Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga koji skriva istinu
znajući da je od Allaha? - A Allah motri na ono što radite
[2:141]
Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono
što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete
zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.
[2:142]
Neki ljudi kratke pameti reći će: "Šta ih je
odvratilo od Kible njihove prema kojoj su se okretali?" Reci: "Allahov je i istok i
zapad; On ukazuje na Pravi put onome kome On hoće."
[2:143]
I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da
budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok. I
Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo
ukazali na one koji će slijediti
[2:144]
Vidimo Mi kako sa žudnjom bacaš pogled
prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema
strani koju ti želiš: okreni zato lice svoje prema Časnome hramu!* I ma gdje bili,
okrenite lica svoja na tu stra
[2:145]
I kada bi ti onima kojima je data Knjiga sve
dokaze donio, oni opet ne bi prihvatili tvoju Kiblu, a ni ti nećeš
prihvatiti njihovu Kiblu, niti će iko od njih prihvatiti ičiju Kiblu.
A ako bi se ti za njihovim željama poveo, kada t
[2:146]
Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao
što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
[2:147]
Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi
nikako od onih koji sumnjaju!
[2:148]
Svako se okreće prema svojoj Kibli, a vi se
potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili,
Allah će vas sve sabrati - Allah, zaista, sve može.
[2:149]
I iz svakog mjesta u kome budeš, ti lice
svoje Časnom hramu okreni, istina doista od Gospodara tvoga dolazi - Allah
motri na no što radite.
[2:150]
I iz svakoga mjesta u koje dođeš, ti
lice svoje Svetom hramu okreni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj
strani okrenite, da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim
inadžija između njih - njih se ne bojte, Mene se
[2:151]
Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali,
da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i
mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.
[2:152]
Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas
sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!
[2:153]
O vjernici, tražite sebi pomoći u
strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.
[2:154]
I ne recite za one koji su na Allahovu putu
poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su živi, ali vi to ne znate!
[2:155]
Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo
sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i
živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,
[2:156]
one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo
kažu: "Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!"
[2:157]
Njih čeka oprost od Gospodara njihova i
milost; oni su na Pravome putu!
[2:158]
Safa i Merva* su Allahova časna mjesta,
zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav
prijestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro
djelo - pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.
[2:159]
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi
objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi* ljudima označili, njih će
Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju;*
[2:160]
oprostiću samo onima koji se pokaju i
poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.
[2:161]
Oni koji ne vjeruju i koji kao nevjernici umru -
zaslužuju, doista, prokletstvo Allahovo i meleka i svih ljudi,
[2:162]
u njemu će vječno ostati, a patnja
njihova neće jenjavati, niti će im se odlagati.
[2:163]
A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim
Njega, Milostivog, Samilosnog!
[2:164]
Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noći i
dana, lađa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kiša koju
Allah pušta s neba pa tako u život vraća zemlju nakon mrtvila
njezina - po kojoj je rasijao svakojaka živa bi[1]
[2:165]
Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire
prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još
više vole Allaha. A da znaju mnogobošci da će onda kada
dožive patnju - svu moć samo Allah imati i da će Allah
[2:166]
kada će se glavešine, za kojima su se
drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih
vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti,
[2:167]
kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: "Da nam je samo da se
vratimo,* pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas
odrekli!" Eto, tako će Allah njima djela njihova po njih kobnim
pokazati i oni iz vatre neće izlaziti.
[2:168]
O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji,
ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite
šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!
[2:169]
On vas navraća na grijeh i razvrat i na to
da o Allahu govorite ono što ne znate.
[2:170]
A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu
Objavu!" - oni odgovaraju: "Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo
zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu ništa
shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!
[2:171]
Oni koji neće da vjeruju slični su
stoci na koju se viče, ali ona čuje samo zov i viku. Gluhi, nijemi i
slijepi - oni ništa ne shvaćaju!
[2:172]
O vjernici, jedite ukusna djela koja smo vam
podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!
[2:173]
On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko
meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A
onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu
grijeh nije. - Allah zaista prašta i milostiv je
[2:174]
Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi
objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi - oni u trbuhe
svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na
Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih o&
[2:175]
Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a
umjesto oprosta zaslužili patnju; - i koliko su oni samo neosjetljivi na
vatru!
[2:176]
To je zato što je Allah objavio Knjigu,
pravu istinu. A neslozi onih čija su mišljenja o Knjizi suprotna
doista nema kraja.
[2:177]
Nije čestitost u tome da okrećete lica
svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj
svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je
drag, daju rođacima, i siročadi, i s
[2:178]
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan - za slobodna, i
rob - za roba, i žena - za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti,
neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati.* To
je olakšanje od Go
[2:179]
U odmazdi vam je - opstanak, o razumom obdareni,
da biste se ubijanja okanili!
[2:180]
Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja
imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno
učini oporuku roditeljima i bližnjima.
[2:181]
Onaj ko je izmijeni, a zna kako glasi - pa
grijeh za to pada na one koji je mijenjaju; a Allah, zaista, sve čuje i
zna.
[2:182]
A onaj ko se plaši da je oporučilac
nenamjerno zastranio ili namjerno zgriješio pa ih izmiri, nema mu grijeha.
- Allah, zaista, prašta i samilostan je.
[2:183]
O vjernici! Propisuje vam se post, kao što
je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,
[2:184]
i to neznatan broj dana; a onome od vas koji
bude bolestan ili na putu - isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose
- otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega
je bolje. A bolje vam je, neka znate, d
[2:185]
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje
Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja
dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu
provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka
[2:186]
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam,
sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu
Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.
[2:187]
Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje
post sastajete sa svojim ženama;* one su odjeća vaša, a vi ste
njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo teško, pa je prihvatio
pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sada sastaj
[2:188]
Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten
način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na
grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!
[2:189]
Pitaju te o mlađacima. Reci: "Oni su ljudima
oznake o vremenu i za hadžiluk. Ne iskazuje se čestitost u tome da sa
stražnje strane u kuće ulazite, nego je čestitost u tome da se
Allaha bojite. U kuće na vrata njihova ula
[2:190]
I borite se na Allahovom putu protiv onih koji
se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! - Allah, doista, ne voli
one koji zapodijevaju kavgu.
[2:191]
I napadajte takve gdje god ih sretnete i
progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od
ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne
napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - ne
[2:192]
A ako se prođu - pa, Allah zaista
prašta i samilostan je.
[2:193]
I borite se protiv njih sve dok mnogoboštva
ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovijedati ne mogne. Pa ako se
okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protiv nasilnika ostaje.
[2:194]
Sveti mjesec je za sveti mjesec, a i u
svetinjama vrijedi odmazda: onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte,
i znajte da je Allah na strani onih koji se grijeha klone.
[2:195]
I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami
sebe u propast ne dovodite, i dobro činite - Allah, zaista, voli one koji dobra
djela čine.
[2:196]
Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A
ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci
zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte. A
onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja mu
[2:197]
Hadž je u određenim mjesecima;* onom
ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa
ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima
hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim
[2:198]
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara
svoga molite da vam pomogne da nešto steknete.* A kada pođete sa
Arefata,* spominjite Allaha kod časnih mjesta;* spominjite Njega, jer vam
je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabl
[2:199]
Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i
tražite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan
je.
[2:200]
A kad završite obrede vaše, opet
spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još
više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: "Daj Ti nama,
Gospodaru naš, na ovome svijetu!" Takvi na onom svijetu neće
imati n
[2:201]
A ima i onih koji govore: "Gospodaru naš,
podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u
ognju!"
[2:202]
Njih čeka nagrada koju su zaslužili! -
A Allah brzo sviđa račune.
[2:203]
I spominjite Allaha u određenim danima.* A
ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se
ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I
bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred
[2:204]
Ima ljudi čije te riječi o životu
na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka
za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.
[2:205]
Čim se neki od njih dočepa
položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i
stoku. - A Allah ne voli nered!
[2:206]
A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!"
- on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je,
doista, grozno boravište.
[2:207]
Ima ljudi koji se žrtvuju da bi Allaha
umilostivili - a Allah je milostiv robovima Svojim.
[2:208]
O vjernici, živite svi u miru i ne idite
stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
[2:209]
A ako skrenete, nakon što su vam već
došli jasni dokazi, onda znajte da je Allah silan i mudar.
[2:210]
Čekaju li oni da im Allahova kazna dođe
iz vedra neba, i meleki, i da bude svemu kraj?! - A Allahu se sve vraća.
[2:211]
Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnih
dokaza dali! A one koji preinačuju Allahove dokaze, kada su im već
došli, Allah će zaista strahovito kazniti.
[2:212]
Nevjernicima se život na ovome svijetu
čini lijepim i oni se rugaju onima koji vjeruju. A na Sudnjem danu
biće iznad njih oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili. - A Allah
daje u obilju onome kome On hoće, bez računa.
[2:213]
Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i
Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je
slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se ne
bi oni slagali. A povod neslaganju bila je
[2:214]
Zar vi mislite da ćete ući u
Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su
prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko
su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim v
[2:215]
Pitaju te kome će udjeljivati. Reci: "Imetak koji
udjeljujete neka pripadne roditeljima, i rođacima, i siročadi, i
siromasima, i putnicima; a za dobro koje učinite Allah sigurno zna."
[2:216]
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji!
- Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a
ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.
[2:217]
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu.
Reci:
"Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i
odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika
njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha.
[2:218]
Oni koji vjeruju i koji se isele i bore na
Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. - A Allah prašta i
samilostan je.
[2:219]
Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku
štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od
koristi." I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: "Višak!"
Eto, tako vam Allah objašnjava propise da biste razmislili
[2:220]
i o ovome i o onome svijetu. I pitaju te o
siročadi. Reci: "Bolje je imanja njihova unaprijediti!" A ako budete s
njima zajedno živjeli, pa oni su braća vaša, a Allah umije
razlikovati pokvarenjaka od dobročinitelja. Da je Allah h
[2:221]
Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne
postanu vjernice; uistinu je robinja - vjernica bolja od mnogoboškinje,
makar vam se i sviđala. Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne
postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogob
[2:222]
I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: "To je
neprijatnost." Zato ne općite sa ženama za vrijeme
mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju,
onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. - Allah zaista
[2:223]
Žene vaše su njive vaše, i vi
njivama vašim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za
duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati. A ti
obraduj prave vjernike!
[2:224]
I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u
ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite
ljude. - A Allah sve čuje i sve zna.
[2:225]
Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno
zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno
učinite. - A Allah prašta i blag je.
[2:226]
Onima koji se zakunu da se neće
približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca;* i ako
se vrate ženama - pa, Allah zaista prašta i milostiv je;
[2:227]
a ako odluče da se rastave - pa, Allah
doista sve čuje i zna.
[2:228]
Raspuštenice neka čekaju tri
mjesečna pranja;* i nije im dopušteno kriti ono što je Allah
stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju.
Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako
[2:229]
Puštanje može biti dvaput, pa ih ili
velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.* A vama
nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali,
osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propis
[2:230]
A ako je opet pusti,* onda mu se ne može
vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti,
onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će
Allahove propise izvršavati; to su Allahove odr
[2:231]
Kada pustite žene, onda ih, prije nego
što ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ili na lijep
način zadržite ili ih velikodušno otpremite. I ne
zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi
[2:232]
A kada pustite žene i one ispune njima
propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje
muževe, kada se slože da lijepo žive. Ovim se savjetuju oni
među vama koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet. To v
[2:233]
Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine
onima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je dužan
prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zadužuje
iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti &
[2:234]
Žene su dužne čekati četiri
mjeseca i deset dana poslije smrti svojih muževa. I kada one ispune njima
propisano vrijeme za čekanje, vi niste odgovorni za ono što one, po
zakonu, sa sobom urade - a Allah dobro zna ono
[2:235]
I nije vam grehota ako tim ženama na znanje
date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete.
Allah zna da ćete o njima misliti, ali im potajno ništa ne
obećavajte, samo pošteno govorite. I ne odlučuj
[2:236]
Nije vaš grijeh ako žene pustite prije
nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani
dar odredite. I velikodušno ih darujte darom, zakonom propisanim: imućan prema svome
stanju, a siromah prema svome;
[2:237]
A ako ih pustite prije nego što ste u odnos
sa njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će
zadržati polovinu od onoga što ste odredili, osim ako se ne odreknu ili
ako se ne odrekne onaj koji odlučuje o skla
[2:238]
Redovno molitvu obavljajte, naročito onu
krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
[2:239]
Ako se budete nečega bojali, onda
hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako
kako vas je On naučio onome što niste znali.
[2:240]
Oni među vama kojima se primiče smrt,
a koji ostavljaju iza sebe žene - trebaju im oporukom unaprijed za godinu
dana odrediti izdržavanje i da se one ne udaljuju iz kuće. A ako je
same napuste, vi niste odgovorni za ono što o
[2:241]
Raspuštenicama pripada pristojna
otpremnina, dužnost je da im to daju oni koji se Allaha boje!
[2:242]
Allah vam tako objašnjava propise svoje da
biste razmislili.
[2:243]
Zar nisi čuo o onima koji su iz straha od
smrti iz zemlje svoje pobjegli - a bijaše ih na hiljade. Allah im je rekao: "Pomrite!" - a
poslije ih je oživio. Allah je, zaista, dobar prema ljudima, ali
većina ljudi ne zahvaljuje.
[2:244]
I borite se na Allahovom putu i znajte da Allah
sve čuje i sve zna.
[2:245]
Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam
dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? - A Allah uskraćuje i obilno daje,
i Njemu ćete se povratiti.
[2:246]
Zar nisi čuo da su prvaci sinova Israilovih
poslije Musaa svom vjerovjesniku rekli: "Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu
borili!" - "Možda se vi nećete boriti, ako vam borba bude
propisana?" - reče on. - "Zašto da se
[2:247]
Allah vam je odredio Taluta za vladara -
reče im vjerovjesnik njihov. - "Odakle da nam još on bude vladar
kada smo mi preči od njega da vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije
dato" - rekoše oni. - "Allah je njega da vlada vama izabrao
[2:248]
Znak njegove vlasti - reče im vjerovjesnik
njihov - "biće kovčeg koji će vam stići i koji će
meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i
ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili.* To va
[2:249]
I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas
staviti na iskušenje kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije
moj, a onaj ko se ne napije, jedino ako šakom zahvati, moj je." I oni
se, osim malo njih, napiše iz nje. I kada
[2:250]
I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci
njegovoj, oni zamoliše: "Gospodaru naš, nadahni nas
izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas
protiv naroda koji ne vjeruje!"
[2:251]
I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i
Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i
nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne
drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali, Allah je
[2:252]
To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito
kazujemo. A ti si, zaista, poslanik!
[2:253]
Neke od tih poslanika odlikovali smo više
nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni
izdigao. A Isau, sinu Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga
podržali. Da je Allah htio, ne bi se međusobn
[2:254]
O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas
Mi darujemo, prije nego što dođe Dan kada neće biti ni otkupa,
ni prijateljstva, ni posredništva! - A nevjernici sami sebi čine
nepravdu.
[2:255]
Allah je - nema boga osim Njega - Živi i
Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je
na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za
nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna š
[2:256]
U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno
razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha -
drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A
Allah sve čuje i zna.
[2:257]
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On
ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su
šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici
Džehennema, oni će u njemu vječno ostat
[2:258]
Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom
o njegovu Gospodaru prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar moj je Onaj
koji život i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem život
i smrt!"* - "Allah čini da S
[2:259]
Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog
do temelja porušenog grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su
pomrli?" I Allah učini te on umre i tako ostade stotinu godina, a
onda ga oživi i zapita: "Koliko si osta
[2:260]
A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj,
pokaži mi kako mrtve oživljuješ!" - On reče: "Zar ne
vjeruješ?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali bih da mi
se srce smiri." - "Uzmi četiri ptice" - reče On -
"i isijeci ih, pa po
[2:261]
Oni koji imanja svoja troše na Allahovom
putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u
svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i
više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
[2:262]
One koji troše imetke svoje na Allahovu
putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama,
čeka nagrada u Gospodara njihova - ničega se oni neće bojati i
ni za čim oni neće tugovati.
[2:263]
Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od
milostinje koju prati vrijeđanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag
je.
[2:264]
O vjernici, ne kvarite svoju milostinju
prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak
svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni
su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju
[2:265]
Oni koji troše imetke svoje u želji da
steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika - liče vrtu na
visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne
bude kiše obilne, bude kiše rosulje. A Allah dob
[2:266]
Kome bi od vas bilo drago da posjeduje
bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima
svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe
vatrena oluja preko nje i ona izgori? - Tako vam Allah obja
[2:267]
O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje
stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono
što ne vrijedi da biste to udijelili - kada ni vi sami ne biste to primili,
osim zatvorenih očiju. I znajte da Allah nije
[2:268]
Šejtan vas plaši neimaštinom i
navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i
nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve,
[2:269]
On daruje znanje onome kome On hoće, a onaj
kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo
oni koji su razumom obdareni.
[2:270]
Za sve što potrošite i što
zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! - A nevaljalima neće niko
moći pomoći.
[2:271]
Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je
za vas bolje da je dajete siromasima kad niko ne vidi, i On će preći
preko nekih vaših hrđavih postupaka. - A Allah dobro zna ono što
radite.
[2:272]
Ti nisi dužan da ih na Pravi put
izvedeš, Allah izvodi na Pravi put onoga koga On hoće. Imetak koji
udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka
bude samo Allahu za ljubav - a ono što od imetka udijelite
[2:273]
i to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu,
nemaju vremena zarađivati pa onaj koji nije u to upućen misli da su,
zbog skromnosti, imućni; poznaćeš ih po izgledu njihovu, oni
proseći ne dodijavaju ljudima. - A ono št
[2:274]
Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i
danju, tajno i javno, dobiće nagradu od Gospodara svoga; i ničega se
oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.
[2:275]
Oni koji se kamatom bave dići će se
kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio,
zato što su govorili: "Kamata je isto što i trgovina." A Allah je
dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dop
[2:276]
Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje
milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.
[2:277]
One koje vjeruju i čine dobra djela i
molitvu obavljaju i zekat daju čeka nagrada kod Gospodara njihova; i
ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.
[2:278]
O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate
odustanite, ako ste pravi vjernici.
[2:279]
Ako ne učinite, eto vam onda, neka znate -
rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice
imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete
oštećeni biti.
[2:280]
A ako je u nevolji, onda pričekajte dok
bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.
[2:281]
I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu
vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti - nikome
krivo neće učinjeno biti.
[2:282]
O vjernici, zapišite kada jedan od drugog
pozajmljujete do određenoga roka. I neka jedan pisar između vas to
vjerno napiše i neka se pisar ne uzdržava da napiše, ta Allah ga
je poučio; neka on piše, a dužnik ne
[2:283]
Ako ste na putu, a ne nađete pisara, onda
uzmite zalog. A ako jedan kod drugog nešto pohranite, neka onaj opravda
ukazano mu povjerenje i neka se boji Allaha, Gospodara svoga. I ne uskratite
svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će
[2:284]
Allahovo je sve što je na nebesima i
što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim
ili to krili Allah će vas za to pitati; oprostiće onome kome On
hoće, a kazniće onoga koga On hoće - Allah je
[2:285]
Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje
od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i
knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih." I oni
govore: "Čujemo i pokora
[2:286]
Allah nikoga ne opterećuje preko
mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu
štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili
što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne t