Al-Anbiyâ’
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[21:1]
Ljudima se bliži čas polaganja
računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
[21:2]
I ne dođe im nijedna nova opomena od
Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju
[21:3]
srca rasijanih. A mnogobošci govore
šapatom: "Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar
ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?"
[21:4]
Gospodar moj zna - reče on - "šta
se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!"
[21:5]
Oni, čak, govore: "To su samo
smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo
čudo kao i prijašnji poslanici!"
[21:6]
Nijedan grad koji smo Mi prije njih
uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?
[21:7]
I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo
objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
[21:8]
Mi ih nismo stvarali kao bića koja
žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.
[21:9]
Poslije smo im obećanje ispunjavali, i
njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili
uništavali.
[21:10]
Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava
vaša, pa zašto se ne opametite?
[21:11]
A koliko je bilo nevjerničkih sela i
gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
[21:12]
I čim bi silu Našu osjetili, kud koji
bi se iz njih razbježali.
[21:13]
Ne bježite, vratite se uživanjima
vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.
[21:14]
Teško nama, - oni bi govorili - "mi
smo, zaista, nevjernici bili!"
[21:15]
I kukali bi tako sve dok ih ne bismo
učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
[21:16]
Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što
je između njih, da se zabavljamo.
[21:17]
Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se
onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,
[21:18]
Nego istinom suzbijamo laž, istina je
uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu
iznosite!
[21:19]
Njegovo je ono što je na nebesima i na
Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da mu se klanjaju, i ne zamaraju se,
[21:20]
hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
[21:21]
Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave,
mrtve oživiti?
[21:22]
Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a
ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od
onoga što Mu pripisuju!
[21:23]
On neće biti pitan za ono što radi, a
oni će biti pitani.
[21:24]
Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: "Dokažite!"
Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su
prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa
zato glave okreću.
[21:25]
Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a
da mu nismo objavili: "Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!"
[21:26]
Oni govore: "Milostivi ima dijete!" Hvaljen neka je On! A meleki su
samo robovi poštovani.*
[21:27]
Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako
kako On naredi.
[21:28]
On zna šta su radili i šta će
uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a
oni su i sami, iz stahopoštovanja prema Njemu, brižni.
[21:29]
A onoga od njih koji bi rekao: "Ja sam, doista,
pored Njega, bog!" - kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako
kažnjavamo mnogobošce.
[21:30]
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja
bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo
stvaramo? I zar neće vjerovati?
[21:31]
Mi smo po Zemlji nepomične planine
razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi
oni kuda žele stizali.
[21:32]
I to što je nebeski svod osiguran Naše
je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
[21:33]
I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i
Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.
[21:34]
Nijedan čovjek prije tebe nije bio
besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
[21:35]
Svako živo biće smrt će okusiti!
Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.
[21:36]
Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: "Je li to onaj koji
vaše bogove huli?" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.
[21:37]
Čovjek je stvoren od žurbe.
Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
[21:38]
Oni govore: "Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?"
[21:39]
A da nevjernici znaju da tada neće
moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko
neće moći pružiti pomoć,
[21:40]
nego će im nenadano doći i
zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se
vremena dati!
[21:41]
I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa
je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
[21:42]
Reci: "Ko će vas od Milostivog noću i danju
štititi?" Niko! Pa ipak oni od Kur’ana glave okreću.
[21:43]
Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi,
odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše
kazne ne može pod okrilje uzeti!
[21:44]
Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da
uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju
njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili
pobjednici?!
[21:45]
Reci: "Ja vas opominjem Objavom!" - ali, gluhi ne čuju
poziv kad se opominju.
[21:46]
A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga
dotakne, sigurno bi povikali: "Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!"
[21:47]
Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije
postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude
teško koliko zrno gorušice,* Mi ćemo za to kazniti ili
nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispit
[21:48]
Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i
pouku za one koji se budu grijeha klonili,
[21:49]
za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad
ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.
[21:50]
A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo,
pa zar da ga vi poričete?
[21:51]
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali
i dobro smo ga poznavali.
[21:52]
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri
kojima se i dan i noć klanjate?"
[21:53]
Oni odgovoriše: "I naši preci su
im se klanjali."
[21:54]
I vi ste, a i preci vaši su bili u
očitoj zabludi - reče.
[21:55]
Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo
šališ? - upitaše oni.
[21:56]
Ne- reče - "Gospodar vaš je
Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.
[21:57]
Tako mi Allaha, ja ću, čim se
udaljite, vaše kumire udesiti!" -
[21:58]
I porazbija ih on u komade, osim onog
najvećeg, da bi se njemu obratili.
[21:59]
Ko uradi ovo sa bogovima našim -
povikaše oni - "zaista je nasilnik?"
[21:60]
Čuli smo jednog momka kako im huli-
rekoše -"ime mu je Ibrahim."
[21:61]
Dovedite ga da ga ljudi vide - rekoše -
"da posvjedoče."
[21:62]
Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o
Ibrahime? - upitaše.
[21:63]
To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte
ih ako umiju govoriti - reče on.
[21:64]
I oni se zamisliše, pa sami sebi
rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
[21:65]
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da
ovi ne govore!"
[21:66]
Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate
onima koji vam ne mogu ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti? -
upita on.
[21:67]
Teško vama i onima kojima se, umjesto
Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite? -
[21:68]
Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako
hoćete išta učiniti! - povikaše.
[21:69]
O vatro, - rekosmo Mi - "postani hladna, i
spas Ibrahimu!"
[21:70]
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih
Mi onemogućismo
[21:71]
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za
ljude blagoslovili,
[21:72]
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i
sve ih učinismo dobrim,
[21:73]
i učinismo ih vjerovjesnicima da
upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra
djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama
klanjali.
[21:74]
I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u
kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu,
bijaše narod razvratan i zao -
[21:75]
i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista,
od onih dobrih.
[21:76]
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo
i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo
[21:77]
i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim
dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
[21:78]
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu
što su ga noću ovce nečije opasle - i Mi smo bili svjedoci
suđenju njihovu -
[21:79]
i učinismo da Sulejman pronikne u to, a
obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s
Davudom Allaha hvale: to smo Mi bili kadri učiniti.*
[21:80]
I naučismo ga da izrađuje pancire* za
vas da vas štite u borbi s neprijateljem - pa zašto niste zahvalni?
[21:81]
A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim
učinismo - po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo
blagoslovili;* a Mi sve dobro znamo;
[21:82]
i šejtane neke da zbog njega rone, a radili
su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
[21:83]
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: "Mene je nevolja
snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!" -
[21:84]
odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila
otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i
uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.
[21:85]
I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni
bili strpljivi.
[21:86]
I obasusmo ih milošću Našom, oni
doista bijahu dobri.
[21:87]
I Zunnunu* se, kada srdit ode i pomisli da ga
nećemo kazniti - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim
Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" -
[21:88]
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi
spašavamo vjernike.
[21:89]
I Zekerijjau se - kada zamoli Gospodara svoga: "Gospodaru moj, ne
ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!"* -
[21:90]
odazvasmo i, izliječivši mu ženu,
Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine
i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
[21:91]
A i onu koja je sačuvala djevičanstvo
svoje, u njoj život udahnusmo* i nju i sina njezina znamenjem svjetovima
učinismo.
[21:92]
Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a
Ja sam - vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!
[21:93]
I oni su se između sebe u vjeri podvojili,
a svi će se Nama vratiti.
[21:94]
Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik
bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi
pribilježili.
[21:95]
A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja
koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.
[21:96]
I kada se otvore Jedžudž i
Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali
[21:97]
i približi se istinita prijetnja, tada
će se pogledi nevjernika ukočiti. "Teško nama, mi smo prema
ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!"
[21:98]
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate -
bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.
[21:99]
Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi
će u njemu vječno boraviti,
[21:100]
u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu
ništa radosno neće čuti.
[21:101]
A oni kojima smo još prije lijepu nagradu
obećali, oni će od njega daleko biti,
[21:102]
huku njegovu neće čuti, i vječno
će u onome što im budu duše željele uživati,
[21:103]
neće ih brinuti najveći užas,
nego će ih meleki dočekivati: "Evo ovo je vaš dan, vama obećan!" -
[21:104]
onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se
smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili,
tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti - to je obećanje Naše,
Mi smo doista kadri to učiniti.
[21:105]
Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da
će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
[21:106]
U ovome je doista pouka za ljude koji se budu
Allahu klanjali,
[21:107]
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
[21:108]
Reci: "Meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog, zato se
samo Njemu klanjajte!"
[21:109]
I ako oni leđa okrenu, ti reci: "Ja sam vas sve, bez
razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se
prijeti;
[21:110]
On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono
što krijete,
[21:111]
a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i
pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme."
[21:112]
Gospodaru moj, presudi onako kako su
zaslužili! - reče on - "a od Gospodara našeg, Milostivog,
treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite."