Yâ-Sîn
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[36:1]
Ja Sin.
[36:2]
Tako Mi Kur’ana mudrog,
[36:3]
ti si, uistinu, poslanik,
[36:4]
na Pravome putu,
[36:5]
po objavi Silnoga i Samilosnoga,
[36:6]
da opominješ narod čiji preci nisu
bili opominjani, pa je ravnodušan!
[36:7]
O većini njih se već obistinila
Riječ - zato oni neće vjerovati.
[36:8]
Mi smo učinili da budu kao oni na čije
smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka - zato su oni glava
uzdignutih,
[36:9]
i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu
metnuli i na oči im koprenu stavili - zato oni ne vide,
[36:10]
i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne
opominjao, oni neće vjerovati.
[36:11]
Tvoja opomena će koristiti samo onome koji
Kur’an slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i
nagradom lijepom!
[36:12]
Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi
smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo
Mi to u Knjizi jasno pobrojali.
[36:13]
Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad
su im došli poslanici;
[36:14]
kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne
povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: "Mi smo vama
poslani!" -
[36:15]
Vi ste ljudi kao i mi - oni odgovoriše -
"Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!"
[36:16]
Gospodar naš zna da smo, doista, vama
poslani - rekoše oni -
[36:17]
i dužni smo samo da jasno obznanimo.
[36:18]
Oni rekoše: "Mi slutimo da nam
nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići
će vas, zaista, bolna patnja oko nas."
[36:19]
Uzrok vaše nesreće je s vama! -
rekoše oni. "Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji
svaku granicu zla prelazi."
[36:20]
I s kraja grada žurno dođe jedan
čovjek i reče: "O narode moj, slijedi one koji su poslani,
[36:21]
slijedite one koji od vas ne traže nikakvu
nagradu, a na Pravom su putu!
[36:22]
Zašto da se ne klanjam Onome koji me je
stvorio, a Njemu ćete se vratiti?
[36:23]
Zašto da prihvaćam druge bogove mimo
Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje
neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,
[36:24]
a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
[36:25]
ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte
mene!"
[36:26]
I reći će se: "Uđi u
Džennet!’ - a on će reći: "Kamo sreće da narod moj zna
[36:27]
zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep
mi prijem priredio!"
[36:28]
I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo
vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili.
[36:29]
samo bi se čuo jedan užasan krik, i
oni bi odjednom svi pomrli.
[36:30]
O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije
došao, a da mu se nisu narugali.
[36:31]
Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda
uništili od kojih im se niko vratio nije,
[36:32]
a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.
[36:33]
Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i
iz nje niče žito koje oni jedu;
[36:34]
Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i
vinograde, i činimo da iz nje izvori izviru -
[36:35]
da oni jedu plodove njihove i od onoga što
ruke njegove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?
[36:36]
Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje
niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
[36:37]
I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost
i oni ostaju u mraku.
[36:38]
I Sunce se kreće do svoje određene
granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
[36:39]
I Mjesecu smo odredili položaj; i on se
uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
[36:40]
Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’
noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
[36:41]
Dokaz im je i to što potomke njihove u
lađama krcatim prevozimo
[36:42]
i što za njih, slične njima, stvaramo
one na kojima se voze.
[36:43]
I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće
im spasa biti, neće se izbaviti,
[36:44]
osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka
određenog uživali.
[36:45]
A kad im se rekne: "Bojte se onoga
što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste
pomilovani bili..."
[36:46]
I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara
njihova kojem oni leđa ne okrenu.
[36:47]
A kad im se kaže: "Udjeljujte od onoga
što vam Allah daje"- onda nevjernici govore vjernicima: "Zar da hranimo onoga
koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj
zabludi!"
[36:48]
I govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?"
[36:49]
A ne čekaju drugo do strašan glas koji
će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
[36:50]
pa neće moći ništa
oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.
[36:51]
I puhnuće se u rog, pa će oni iz
grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
[36:52]
govoreći: "Teško nama! Ko
nas iz naših grobova oživi?" - "Eto ostvaruje se prijetnja
Milostivog, poslanici su istinu govorili!"
[36:53]
Biće to samo jedan glas i oni će se
svi pred Nama obreti.
[36:54]
Danas se neće nikome nepravda učiniti
i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti:
[36:55]
stanovnici Dženneta uživaće toga
dana u blagodatima veseli i radosni,
[36:56]
oni i žene njihove biće u hladovini na
ukrašenim divanima naslonjeni,
[36:57]
u njemu će imati voća, i ono što
budu željeli.
[36:58]
Mir vama! - biće riječi Gospodara
Milostivog -
[36:59]
a vi, o grješnici, danas se odvojite!
[36:60]
O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: "Ne klanjajte se
šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
[36:61]
već se klanjate Meni; to je Put pravi
[36:62]
On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste
pameti imali?!
[36:63]
Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
[36:64]
pržite se sada u njemu zato što niste
vjerovali!"
[36:65]
Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove
ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili
svjedočiti.
[36:66]
Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova
lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?
[36:67]
A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome
su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići
niti se vratiti.
[36:68]
Onome kome dug život damo, Mi mu izgled
nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
[36:69]
Mi poslanika nismo pjesništvu učili,
to mu ne priliči. Ovo je samo pouka - Kur’an jasni,
[36:70]
da opominje onoga ko ima pameti, i da
zasluže kaznu nevjernici.
[36:71]
Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku
stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici!
[36:72]
i da smo im dali da se njome služe - na
nekim jašu, a nekima se hrane,
[36:73]
i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa
zašto nisu zahvalni,
[36:74]
već pored Allaha druge bogove
prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;
[36:75]
oni im, međutim, neće moći
pomoći, a oni su njima poslušna vojska.
[36:76]
I nek te ne žaloste riječi njihove;
Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.
[36:77]
Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi
sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
[36:78]
i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je
stvoren, i govori: "Ko će oživiti kosti kad budu truhle?"
[36:79]
Reci: "Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On
dobro zna sve što je stvorio,
[36:80]
Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru
stvara i vi njome potpaljujete."
[36:81]
Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar
stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
[36:82]
kada nešto hoće, On samo za to rekne: "Budi!" - i ono
bude.
[36:83]
Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci
vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!