Al-Qiyâmah
Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova, hvalimo,
[75:1]
Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi
[75:2]
i kunem se dušom koja sebe kori.
[75:3]
Zar čovjek misli da kosti njegove
nećemo sakupiti?
[75:4]
Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice
prsta njegovih ponovo.
[75:5]
Ali, čovjek hoće dok je živ da
griješi,
[75:6]
pa pita: "Kada će Smak svijeta biti?"
[75:7]
Kad se pogled od straha ukoči
[75:8]
i Mjesec pomrači
[75:9]
i Sunce i Mjesec spoje -
[75:10]
tog dana čovjek će povikati: "Kuda da se
bježi?"
[75:11]
Nikuda! Utočišta nema.
[75:12]
Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten,
[75:13]
toga dana čovjek će o onome što
je pripremio, a što propustio obaviješten biti,
[75:14]
sam čovjek će protiv sebe
svjedočiti,
[75:15]
uzalud će mu biti što će
opravdanja svoja iznositi.
[75:16]
Ne izgovaraj Kur’an* jezikom svojim da bi ga
što prije zapamtio,
[75:17]
Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti
čitao.
[75:18]
A kada ga čitamo, ti prati čitanje
njegovo,
[75:19]
a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo.
[75:20]
Uistinu, vi ovaj prolazni svijet volite,
[75:21]
a o onom drugom brigu ne vodite.
[75:22]
Toga dana će neka lica blistava biti,
[75:23]
u Gospodara svoga će gledati;
[75:24]
toga dana će neka lica smrknuta biti,
[75:25]
tešku nevolju će očekivati.
[75:26]
Pazi! Kada duša dopre do ključnih
kosti,
[75:27]
i vikne se: "Ima li vidara?",
[75:28]
i on se uvjeri da je to čas rastanka
[75:29]
i noga se uz nogu savije,
[75:30]
toga dana će Gospodaru tvome priveden biti:
[75:31]
Nije vjerovao, nije molitvu obavljao,
[75:32]
nego je poricao i leđa okretao,
[75:33]
a onda svojima bahato odlazio."
[75:34]
Teško tebi! Teško tebi!
[75:35]
I još jednom: Teško tebi!
Teško tebi!
[75:36]
Zar čovjek misli da će sam sebi
prepušten biti, da neće odgovarati?
[75:37]
Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci,
[75:38]
zatim ugrušak kome On onda razmjer odredi i
skladnim mu lik učini,
[75:39]
i od njega onda dvije vrste, muškarca i
ženu, stvori,
[75:40]
i zar Taj nije kadar mrtve oživiti?